WEB SITE NEWS »

Prezervativ

Kako se bojkotovala Grbavica


Reakcije na nagrađeni film „Grbavica“  u civiliziranom dijelu kontinenta su i prepoznatljive i očekivane, kao što nisu i neočekivane upravo s tla gdje je ovaj film trebalo gledati onako kako se u austrijskim i njemačkim kinima gledala Spilbergova „Šindlerova lista“. Dvorane su bile ispunjene i sjećam se da je vladala neka čudna, gotovo neopisiva tišina. Nije bila ni napregnuta, ni mučna, već gotovo sakralna, kao nevjerovatan spoj pijeteta i katarze, gdje su ljudi osjećali i zgražavanje nad bjesomučnim orgijama nacista i stanoviti osjećaj krivnje za ono što su činili njihovi preci. Genracije ispred platna nipošto se nisu mogle stigmatizirati za jedno veliko zlo, ali ni osporiti im pravo da jedan dio velikog stida, kojeg je na njih bacila mračna nacionalsocijalisticka ideologija, osjećaju i sami.

No, balkanoidno piomanje rata po bolesnoj shemi da se ratna krivica mora linearno i ravnomjerno rasporediti, po patološkoj logici da se u suočavanju sa jednim zlom odmah iskopava drugo zlo, koje ne samo treba prvo zlo i umanjiti i anulirati, već ga čak i staviti izvan konteksta samog  zla i krivice. Dvorane u srpskim kinima u Republici Srpskoj još nisu tlo sa kojeg bi se istini moglo pogledati ravno u oči, već se , čak što više, radije zabavljaju krajnjim primitivizmom svog posrbljenog istrošenog rezisera, a u patriotskim  analizama grozničavo bore da umanje brojke silovanih žena, jer matematikom se očito može ono što ne može sa savješću. Dezodoransi za uništavanja smrada koriste se u već poznatim pakovanjima i sintagmama, a sve u cilju da se jedna emotivna umjetnička kreacija svede na provokaciju i zlonamjernost. Srbi su tako još jednom propustili priliku za sučeljavanje sa svojom sramnom bliskom prošlošću, pa su umjesto mogućnosti da kroz osudu jedne monstruozne ratne pojave i sami konačno kroče na tlo katarze kolektivno stavili na glavu kurton kao prevenciju da se ne zaraze od istine. S kurtonima na glavi čini se još dugo će hodati bespućem ratnog bosanskog haosa, trudeći se da u tom zamršenom čvoru proteklih ratnih zbivanja izbjegnu puteljak koji bi ih odveo ravno do mjesta gdje bi mogli priznati ono što moraju priznati žele li trasirati svoj put u sutrašnjicu, put bez mitoloških znakova i sporednih puteljaka u koje se uvijek može šmugnuti i prividno izbjeći ono što je neizbježno. Međutim, nije samo strah od priznanja krivice i strah od istine uzrok svega toga, već i jedan egzistirajući nacionalistički patrijarhat koji u svom slijepom obožavanju militarizma i ratnika koje on iznjedri, po svaku cijenu želi da ženu svede samo na biološku činjenicu koja rađa vojnike, a mnoge žene iskazujući nesaosjećanje sa patnjama drugih žena, kao u slučaju Grbavice,  doprinose i same otužnoj slici jednog društva i još otužnijoj slici same žene u tom društvu,  jer očito je važnije biti majka Srpkinja koja rađa vojnike, nego žena i majka koja duboko saosjeća sa žrtvama silovanja. Žena je tako i u ratnim i u mirnodopskim uslovima mobilisana za više državne i nacionalne ciljeve, a hrabre feministkinje koje bi se usudile podignuti glas razuma bile bi odmah prokazane kao vještice kojima se pod hitnom postupku vrlo brzo spremi medijska inkvizicijska lomača i stigma izdajnika nacionalnih interesa. Jasmila je samo ustasala emocije i savjest, pozvala na osudu onog što se bez dvojbe mora osuditi, ali teško se ne oteti dojmu da balkanska machoovska psihologija neće pretrpjeti time značajniju metamorfozu u svojoj budućnosti, jer će i dalje ova pojava sablažnjavati samo u određenom kontekstu, ali ne i kao problem koji ostaje na tlu patrijarhalne obijesti i uvriježenog konzervatizma, logistički dobro podržanog od indiferentnog društva i zakonodavstva.  Jovica Letić

1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (6 votes, average: 4.33 out of 5)
Loading ... Loading ...
Tags: , ,

No Responses to “Prezervativ”

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.