WEB SITE NEWS »

Bankrot kulturnog identiteta

U dokumentima nekadašnjeg ZAVNOBiH-a pisalo je, pored ostalog, da BiH nije ni muslimanske, ni hrvatska, ni srpska, već muslimanska, hrvatska i srpska, što je formulacija koja priznaje integralnost same zemlje, ali sasvim jasno verifikuje i prepoznaje nacionalne identitete. Ma koliko bosanstvo tretirali kao neuspio politički model nove nacije, što je po diktatu istorijskih zbivanja nužno i morala biti, kulturna baština , pak, daleko je ispred ove političke utopije. Kultura uvijek nalazi lako zajednički jezik sa životom i njeno trajanje nije kao kod samoljubive politike, jednokratko i nestalno. Nacionalno, kao naglašen segment političke zbilje, danas ponovo postavlja enigmu kroz pitanje – kakva je fizionomija ove nesretne zemlje i što ona ima kao znak prepoznatljivosti, a da obavezno nije u kontekstu rata, mržnje, nacionalne i vjerske netrpeljivosti? Je li ona jedan glavoboljni skup nacija koje u njoj žive ili kakav takav integritet? Naravno, uzmemo li optomistički i kažemo da je integritet, kako ćemo takvu formulu izvesti sa nacionalnim supstancama. Teško je i pokušati rješavati ovu zamršenu enigmu, ali se može doći do rješenja – što ju je prouzrokovalo? Naša zemlja bila je vječito u političkoj vlasti krutih ideoločkih režima o čijoj nedemokratičnosti ne treba ni trošiti riječi, tako da ne čudi što nikada nije mogla svoj istorijski identitet učiniti jakim i što njene vrijednosti, multietničke i multikulturne, nisu mogle doći ispred istorijskih i političkih interesa. Sve to ima uticaja i na današnji portret bosanskih državljana u migraciji, rasutih po evropskim i svjetskim zemljama, s tim što je bar otupila oštrica nacionalne i vjerske netrpeljivosti, jer su ljudi postali indiferentni prema političkim impulsima u matičnoj zemlji i potpuno se fokusirali na egzistencijalna pitanja svog života. Kultura, kao integralni segment, više nije vrijednosna kategorija kao nekad, već , naprotiv, potpuno razlučena po raznoraznim nacionalnim klubovima, tako da je i tu između ova tri naroda jasno povučena crta razdvajanja. Ona je striktna i neprelazna, što će reći da je sumanuto vjerovati da će pripadnik bilo koje nacije preći prag nekog kluba koji nema njegov nacionalni predznak. Može se s drskošću konstatovati da se ubija i posljednja zdrava ćelija u tkivu integralnog bosanskog bića, suptilno, bez ikakve pompe i uz saglasnost sviju strana. Razlog je nesumnjivo u ratnim zbivanjima, u refleksiji politike nacionalnih stranaka, ali ponajvise što je svaka od ovih kulturnih institucija u tijesnoj sprezi sa vjerom, pa ih s pravom možemo nazvati kulturno-vjerskim. Ovdje ne možemo optužiti ni vjerske institucije, jer one obavljaju svoje zadaće i po logici svog ustrojstva instistiraju na njegovanju nacionalnog identiteta, njegovih kulturnih vrednota i prepoznatljivosti. Kod srpskog i hrvatskog građanstva koje sudjeluju u klupskim aktivnostima izražena je čak potreba da se u kulturološkoj fizionomiji što manje osjeća bilo što bosansko, ali vjekovno kulturno i mentalitetsko naslijeđe dovodi ih u apsurdnost, čak bi se moglo reći kontradiktornost i tragično-komične položaje. Bosanski Srbi već su sredinom devedesetih gotovo potpuno prekinuli kontakt i saradnju sa pripadnicima iste nacije iz Republike Srbije, nerijetko uz konfliktnost i izraženu netrpeljivost. Odricanje od bosanskog i neprihvatljivost srbijanskog kulturološkog identiteta ostavila ih je tako na vjetrometini vlastitog apsurda. Hrvatski osjećaj pripadnosti jednoj ili drugoj zemlji mijenjao sa političkim promjenama u Hrvatskoj, gdje je lociranje određivalo prebrojavanje glasova vodećih hrvatskih političkih stranaka, tako da imamo sporadične pojave identiteta -sad sam Hrvat, sutra sam Bosanac ili Hercegovac. Naravno, ako se bavimo fizionomijom ovih okupljališta ljudi ne možemo izbjeći činjenicu da su ona , ipak, kod sva tri naroda, naglaseno pučka i da nastaju inicijativom konzervativnih i često potpuno neobrazovanih ljudi, tako da su i same manifestacije gotovo isključivo vjerskog karaktera a kulturni rad sveden na folklor, kroz koji se želi izraziti , opet, dio nacionalne kulturne baštine. Uz sve to neophodno je napomenuti da se iza osnivanja ovakvih klubova kriju najčešće financijski razlozi, odnosno naplata nacionalnih, patriotskih i vjerskih osjećanja kroz važeću evropsku monetu, te ne čudi što u njima jedino šankovi funkcionišu besprijekorno. Želi li se , pak, odgovoriti na pitanje da li postoji ikakav kontakt, saradnja i zajedništvo odgovor će biti da, ukoliko se boravak na komercijalnim mjestima, diskotekama i folkotekama (kakav rogobatni izraz), smatra zajedništvom, jer se zajednički znoj i alkohol utapaju u istu pihtijastu masu turbo-folka. Postavlja se s razlogom i pitanje što je sa obrazovanim slojem ljudi i onim građanima naše zemlje kojima urbani način života nije stran, niti imaju bilo kakve nacionalne i vjerske predrasude. Ti ljudi žive u jednoj dobrovoljnoj izolaciji, gušeći svoje kulturne potrebe, često i identitet, jer i sebe i svoju djecu podvgavaju dobrovoljnoj asimilaciji, ili, pak, jednostavno nemaju mjesto susreta, gdje bi mogli stvoriti jedan drugi milje u afirmaciji bosanskog kulturnog bića. Evropske integracije pružaju, pri tome, stvarno velike i neograničene mogucnosti, ali ograničeni i nezainteresovani službenici ambasade ovo smatraju minornim pitanjem, jer su podjele i u pogledu kulture očito postale otužna politička realnost. Kulturno jednistvo, pa makar krenulo kroz razmjenu nacionalnog kulturnog blaga na zajedničkim mjestima dalo bi jednu izvanrednu trasu za promjene, i u samoj kulturi i u skučenoj svijesti koja pati od visokog stepena samodovoljnosti. Naravno, iluzija je očekivati da će se to, uz klupske garniture i birokratsku ambasadorsku indiferentost, ikada i dogoditi, a moguće promjene u reanimiranju bosanskog kluturnog bića i integriteta dogodiće se tek onda kada se ovaj drugi, spavački sloj, oslobodi indiferentnosti prema svom porijeklu, negiranja svega što bosanski milje ima, pa čak i onih vrijednosti koje su neosporne, iskoristi svoj duhovni i intelektualni potencijal, za što će imati nesebičnu pomoc evropskih integracijskih projkata, koji ovdje poražavaju tradicionaliste i konzervativce. Jovica Letić

1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars (5 votes, average: 3.80 out of 5)
Loading ... Loading ...
Tags: , , , ,

No Responses to “Bankrot kulturnog identiteta”

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.