Jorge Guillén

Rođen je 1863. u Valjadolidu. Završio je filozofski fakultet u Madridu i Granadi. Predavao špansku književnost u Parizu, Mursiji, Oksfordu i Sevilji, a poslije propasti Republike odlazi u Ameriku gdje nastavlja profesorski poziv. Sve pjesme objavio je u jednoj jedinoj zbirci pod naslovom Himna.  Bio je pod utjecajem P. Valeryja i S. Mallarmea a u zbirci Pjev  je ostvario jedno od najvrednijih i formalno najdorađenijih djela španjolskog pjesništva XX. stoljeća.

 

Dolazak
Imena
Ljubavnici
Sa snegom ili bez snega
Savršenstvo kruga
Snijeg
Travom
Tri oblaka 
Vrata
Vraćanje početku
Venera
Vjetrovi
Vrtovi

_______________________________ 

Dolazak

O mjeseče! Koliko aprila!
Pusta li i slatka zraka!
Sve što sam izgubio
s pticama će se vratiti.

Da, s malim pticama,
koje u jutarnjem letu
pijuču, pijuču, pijuču
ljupkošću prostodušnom.

Mjesec je sasvim blizak
i tih u našem zraku.
Ono što sam bio čeka me
skrito u mojim mislima.

Slavuj će pjevati
na vrhuncu nemira
Rumenilo, rumenilo
izmedju neba i lahora.

Zar se izgubilo vrijeme
koje ja izgubih? Ruka
drži, laki bože,
ovu lunu bez godine..

_______________________________ 

Imena

Osvit. Obzorje
Podiže trepavice
I počinje opažati. Što? Imena.
Ona su na patini.

Stvari. Ruža
Zove se još uvijek
I danas ruža, a spomen
Na njen prolazak, žurba.

Žurba da se živi više.
Nek nas na dugu ljubav
Potakne ta gruba snaga
Trenutka, tako hitrog

Koji, čim cilju stigne
Već nam nalaže: Dalje!
Pozor, pozor, pozor,
Ja ću biti, ja ću biti!

A ruže? Trepavice
Spuštene: konačno
Obzorje. Možda ništa?
Al ostaju imena.

_______________________________ 

Ljubavnici

Stabljike. Samotnost.
Laka. Balkoni
U letu? – Brda, šume,
ptice, vetrovi.

Toliki, toliki prostor
Okružuje živom
prisutnošću planeta
Tvrdi zagrljaj.

Uživanja, mase, uživanja,
Mase, obilje,
Zaplašena svetlost
I ushićeno crvenilo!

A dan? – Ravna površina
Stakla. Soba
Propada, bez reči.
Balkoni u belini.

Samo, Ljubavi, samo ti,
Grob. Niko, ništa.
Ipak… – Ti kod mene?

_______________________________ 

Sa snegom ili bez snega

Priđi i pogledaj:
sneg pada sve manje.
Razbacane staju
pahuljice lake.

Neka mu belina
grad ceo pokriva.
Živahnost je tvoja
meni promenljiva.

I na tom balkonu,
lepa, mlada, čila,
smeši se u nadi
studen najjasnija.

Studen sa kristalom,
savez taj prozirni.
Prema istini su
oboje providni.

I obnažen život
otkriva blestavo
sneg – čistotu svoju,
zvezdu tu nasamo.

Da l’ je svet ogroman?
U tvom zagrljaju
sa tobom uživam
ja granicu krajnju.

Sreća moja želi
da mi kroz san čuva
očima mi tvoju
neposrednu ljubav.

Hvala, što snim kao
juče il’ jos više,
kako milostiva
bivaš, primivši me.

Gle, izvrstan sneg se
kao poklon nudi
nikada zaslužen.
Netaknut svet drugi.

Bebo sa nebesa,
Neprekidan dar!
Sneg ja obožavam.
Sjedinjuje nas.

Dvorci već mogući,
kuće sve pod snegom;
u središtu tvoja
ljubav i svet snežan.

_______________________________ 

Savršenstvo kruga

Tajanstveno se ulivaju
Na najviši vrh
- On odgovara jednoj liniji
Koja je primerena pogledu -

Jasni i ljubazni
zidovi neke tajne,
nevidljivi usred
gromade vazduha.

Svetlo mu je božansko:
Tajna bez senke.
Senka stvara
Ogavne maske.

Savršenstvo tajne,
Savršenstvo kruga,
Krug u kruženju,
Zagonetka neba.

Tajanstveno
Sjaji, skriva se.
Ali ko? Bog? Pesma?
Tajanstveno…

_______________________________ 

Snijeg

Bijelo počiva na zelenom i pjeva
fini snijeg želi da postane visok.
Januar se osvjetljuje snjegovima,
sad bijel, sad zelen.
Neka svijetli snijeg i danju i noću,
neka postaje sve čišći.
Laki snijeg, krhka pahuljica?
Koliko bogatstvo blještavila!
Snijeg, snijeg u rukama
I u duši…
Tako čisto blještavilo na bjelini,
tako čisto, bez plamena.
Snijeg, snijeg do pjeva uzdiže se,
Januar se osvjetljuje divljim snijegom.
Koliko blještavila! I pjeva.
Snijeg do pjeva – snijeg, snijeg -
U letu grabi!

_______________________________ 

Travom

Dete se po travi valja,
po moru tom,
i već pliva po mekoti
svežinom.

(Kuda teku obasjani
vali ti?)
- Polje meni daj i nebo,
daj mi njih

Kolko mora u toj travi,
ah, ah, ah!
Još više ja njega zelim
za sve nas!

- Polje meni daj i nebo,
daj mi njih.
(Kuda teku obasjani
vali ti?)

I zaista, niz talasa
trava jeste.
Izmeđ ruku mališana
more teče.

_______________________________ 

Tri oblaka

Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.

I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.

Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.

Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.

- O, koliko plavetnila! -
Čak previše?

Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.

_______________________________ 

Vrata

Vrata, poluotvorena.
Koga traži ova svetlost?
Žitki sumrak.

Proziran, potire se
- Za koga je to ćutanje? -
Omeđeni prostor.

Ona zove, možda obećava
Nepoznata. Slutnje.
Za koje sunce takav mir?

I preobražaj dolazi,
Vodi kroz neki prazan
Rečit vazduh.

Unutrašnjost. Zidovi
Sigurno zatvaraju Nepoznatu.
Tu? Orahovina, staklo.

Ćutanje se izdvaja,
Jednostavno, veoma uljuđeno?
Miriše po svakodnevnoj ruži.

Vrata zatvorena: daleko.
Ta svetlost tu, je li ona sudbina?
I sada: oči u oči…

_______________________________ 

Vraćanje početku 

S kestena mokrih evo još se lije
lagana kiša, a kapi sa trava
prozirnu kuglu tvore, gdje se krije
tajna soboda naših zaborava

Ptice, nemirne u mekoći gnijezda,
kreću se po grani, koja još podliježe
nebeskoj kiši. Jao, puna zvijezda,
već gorka večer od balkona seže.

Mnogo se vjetra u stanci odmara,
gdje ovaj svijet u zlovolji pati,
već sit čekanja da sve jednom mine.

Ne! Iz vlastite tame, dok se stvara
taj umor, vjerna dosada se vrati:
besmrtnom sjaju novo slovo sine.

_______________________________ 

Venera

Iz valova,
nepojmljivi profil medju pjenama bez oblika,
Neočekivana
izranja, daleko od domovine – morska Zavodnica.
Pozdrav tebi,
koja sa zemlje dolaziš da budeš u plavetnilu.
Ne boginja
snivana, već tijelo stvarnog čuda!
Plivačica
sretna, što nudi nagost valovima.

_______________________________  

Vjetrovi

Ševe, visoke dame!
Nek sjedine svoj uzlet
jeku i planinu,
što još uvijek bujaju
zahvaljujući jutru
drhtavu od rose,
svijetlu i beskrajnu
pod nebom, koje smišlja
daljine i gatke,
Sloboda svjetlosti,
ševe, visoke dame,
zlato, let u visine.
Nek tako nastane trag,
i jasan i jednostavan,
dubokih ništavila
sretnih od vjetrova
s dušom neposrednom,
vidljivom, potpunom,
ah! .. za pogled
vječnih ljubavnika…
Ševe, visoke dame!

_______________________________ 

Vrtovi

Vrijeme u dubini: u vrtovima je.
Gle kako se stani. Eto već i tone.
Duša mu je tvoja. Kakva li prozirnost
Mnogih večeri, zauvijek združenih!
Da, tvoje djetinjstvo: bajka izvora.

_______________________________ 

Perfección

Queda curvo el firmamento,
compacto azul, sobre el día.
Es el redondamiento
del esplendor: mediodía.
Todo es cúpula. Reposa,
central sin querer, la rosa,
a un sol en cenit sujeta.
Y tanto se da el presente
que el pie caminante siente
la integridad del planeta.

Perfekcija, Jorge G. 

„ Podcjenjivati neprijatelja prije smrti je glupost, poslije pobjede podlost. “  (Goethe)