Albrecht Dürer

Direr je rođen 21. maja 1471. u Nirnbergu, u porodici zlatara, koji je u taj njemački grad došao iz Mađarske sredinom XV vijeka. U porodici je bilo 18-oro dece, od kojih je budući veliki umjetnik bio drugo. Kada je imao 15 godina Albreht je počeo da se školuje u radionici velikog nirnberškog umjetnika toga doba Mihaela Volgemuta. Tamo je Direr naučio ne samo slikarski zanat, već i graviranje na drvetu i bakru. Školovanje se, po tradiciji, završilo putovanjem, 1490. Za četiri godine mladi Direr je posetio niz gradova u Njemačkoj, Švajcarskoj i Holandiji, usavršavajući svoju tehniku. Godine 1494. Direr se vratio u Nirnberg, i uskoro oženio. Iste godine putovao je u Italiju, gde se upoznao sa slikarstvom Mantenje, Polajuola, Lorenca di Kredija i drugih majstora. Naredne godine, 1495, vratio se u rodni grad i u narednih deset godina stvorio svoje najznačajnija dela iz oblasti grafike. Njegov rad u ovom dobu karakteriše jak uticaj poznog gotičkog slikarstva.  Melanholija I, 1514.Direr je ponovo posjetio Italiju 1505, i ovaj put se pouzdano zna da je posetio Veneciju. Iako je postigao veliki uspeh u Veneciji, i postao prijatelj mnogih uticajnih umetnika, vrato se u Nirnberg i tu stvarao. Smatran je za jednog od najznačajnijih slikara svoga vremena. Razmenjivao je crteže i pisma sa velikim umjetnicima, poput Rafaela. Ponovo je putovao 1520, ovaj put u Holandiju, da bi bio prisutan na krunisanju cara Karla V. Ovde se zarazio nepoznatom bolešću koja ga je mučila do kraja života. Poslednjih godina života slikao je manje, a više se bavio teorijskim i naučnim radom. Napisao je djela o geometriji, perspektivi, proporcijama i projektovanju fortifikacija. Umro je 6-og aprila 1528. u Nirnbergu. Direrova prva djela su bili drvorezi. Između ostalog napravio je ilustracije za „Brod ludaka“ Sebastijana Branta koji je izašao 1494. godine, koje nisu našle na dobar prijem. Na svom putu za Italiju napravio je nekoliko manjih slika, npr. „Pokajanje svetog Jeronima“ na kojoj zadivljuje neobično nebesko ukazanje naslikano u pozadini. Još jedna od slika iz ovog perioda je „Madona sa djetetom ispred luka“. Ova ploča je otkrivena u 20. vijeku u ženskom manastiru u Raveni i nikada nije napustila Italiju. Direra su fascinirale u prvom redu madone ispred zavjesa od tkanina ili pejzaža u stilu njemu omiljenog Đovanija Belinija. Među Direrova vrhunska djela spada „Autoportret u kožuhu“ iz 1500. godine na kojem autorovo lice izranja iz nestvarne pozadine sa zagonetnošću koja nalikuje na Leonardovu „Mona Lizu“. Autoportret u kožuhu iz 1500.„Portret mlade Venecijanke“ iz 1505., vjerovatno kurtizane, jako je privlačan. Model je naslikan izbliza, bez ramena, frizura je predstavljena po venecijanskoj modi iz godina 1500. – 1510.. Njegovi portreti mladih žena i madona iz 1506. godine pokazuju uticaje venecijanske slikarske škole otkriva jasno srodstvo sa koncepcijama Đovani Belinija koje su na Direra ostavile jak utisak. Posljednje djelo koje je Direr izradio na putovanju u Veneciju je „Portret mladoga muškarca“ iz 1507., na čijoj je zadnjoj strani naslikana ružna žena sa kesom novca. Ružna žena se tumači kao alegorija lakomosti i nastala je kao varijacija slične slike Đorđonea iz istog doba. Na slici „Hristos među učenicima“ iz 1506. godine Direr je zabeležio: „djelo od pet dana“. Ovaj bravurozni rezultat je bio planiran unapred pripremljenom serijom studijskih crteža. Najveličanstvenija slika sa Direrovog drugog puta u Veneciju je monumentalna oltarna slika iz 1506. godine. Nju su naručili nemački trgovci iz Venecije za svoju crkvu u San Bartolomeu i vjerovatno ga je finansiralo bratstvo rozenkranc. U to doba Direr slika ogromna oltarska dela. Na polju grafike su Nemci i Holanđani su bili jako uspešni i u doba kada je u svetu umjetnosti dominirala italijanska renesansa. Direr je lično vjerovao u koncept da su prava umetnost i sva pravila o proporciji i geometriji čvrsto definisana u prirodi, i da njima ovladava onaj ko može da ih naslika. A on ih je naslikao. Direr je bio majstor crtačkog „mikroskopskog“ detalja Pred svoj drugi put u Italiju radio je studije prirodnih motiva . Među ove slike spada akvarel zeca iz 1502. na kojoj je vjerno naslikao dlaku a čije oči odražavaju strah.

Autoportret u kožuhu


Rosenkranzfest

Portret majke Barbare

Sveti Jeronim

Lementiranje za Hrista

Paumgartner oltar

Portret mladog muškarca

Poklonjenje tri kralja

Marija sa djetetom i komadićem kruške

Portret mlade Venecijanke

“Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži.” (Anatole France)