Predrag Lucić (Split, 12. veljače 1964.), hrvatski redatelj, novinar i književnik. Osnovnu i srednju školu (nešto nalik gimnaziji) završio u Splitu. Studirao kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Položio oba diplomska, a ipak ostao apsolvent. Režirao u Beogradu, Splitu i Tuzli. Na Splitskom ljetu 1987. godine napravio festivalske novine „Summer Times“. Od siječnja 1985. povremeno surađuje u Feralu, satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije. Od 1988. do danas stalni autor Ferala. Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu „Drugačije mlad“, uređuje kulturnu rubriku i zajebantski podlistak „Le Spizd“. U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune. Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter. U ožujku 1993. napušta Slobodnu Dalmaciju i s grupom kolega pokreće samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune. Prve brojeve lista potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do danas Lucić radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, Šempjun, Tromblon, Informbiro …) te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune. Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao u časopisima „Fantom slobode“, „Ars“, „Sarajevske sveske“ i „Naše pismo“. Član je HDP-a i Hrvatskog centra P.E.N.-a.
Biljana, zatvor, bilješke
Četa Divčibare
E, moj druže vošingtonski
Govorio ja zidu ili Wall Streetu
Hej, kreteni
Ka i unda
LJUBAV IZ VERONE
Mario + Andrea
Gino + Paola
Xabi + Chavela
Friedrich + Auli
Omer + Halida
Jan + Frida
Berto + Nina
Chris + Judy
Osveta nedilja
Tito, to smo svi mi
Tel Čevoglaviv
Životinjsko ludilo
Žao mi je, ima da te boli
________________________________
Biljana, zatvor, bilješke
Biljana Plavšić, beleže
Zapisi neki ubavi,
Počini grehe najteže
Zbog neprebolne ljubavi.
Biljana pamet izgubi,
Arkana nekog sakaše,
U želji da ga izljubi
Po leševima skakaše.
Biljana, babac veseli,
Arkanov baknež dobila,
Pa svud po svetu raseli
Ono što nije pobila.
Biljana zbog tog bakneža,
Za ljubav deli-momčine,
Počini zverstva najteža,
Sabrane ratne zločine.
Biljana, doktor nauka,
Venčano ruho biraše,
Orkestar ljudskih jauka,
Sneva, na svadbi sviraše.
Biljana pesme svadbarske
Poručuje iz Manjače,
Iz Trnopolja, Omarske…
Keraterm peva najjače…
Biljana sneva pusti san,
Noći sve vruće, vrelije…
Kad puče zora, svane dan,
Netragom nesta delije.
Biljani lepi varvarin
Ostavi misli snevaljke,
Pa odlete ko Gagarin
Da juri sojke pevaljke.
Biljana osta zbunjena,
Polegle broji svatove,
Telima zemlja punjena,
Humus za nove ratove.
Biljana traži pravni lek
Za bol što ljubav ne traje,
Sud neki traži, makar prek,
Da slatke grehe okaje.
Biljana greh ne pobija:
Volela jesam baksuza.
Nek mi je kazna robija,
Što kraća, s malo luksuza!
Biljana beše kažnjena
Komforom švedske ćelije,
Leči se duša ranjena
Neverstvom Arkan-delije.
Biljana u tom komforu
Skraćenu kaznu odleža,
Šest godina u zatvoru
Zbog onog jednog bakneža.
Biljanu, momu duševnu,
Zbog primernoga vladanja,
Šalju u zemlju ruševnu
Ljubavnog njenog stradanja.
Biljana, da blagodara
Onome ko je zatvori,
Ćeliju dok joj otvara,
Zauzvrat dušu otvori.
Biljana sebi pozvala
Ugledne švedske novine:
Kajanje beše podvala,
Reče im, zbog trgovine.
Biljana Plavšić, beleže
Stihovi ovi ubavi,
Poziva sve da odleže
U ime večne ljubavi.
Biljana duši našla lek:
Po Bosni bar sto hiljada
Leglo pa leži zauvek,
Da ne digne se nikada.
________________________________
Četa Divčibare
(s protestne manifestacije „Pesma nas je održala“)
Za kralja i otadžbinu – spremni!
U Srbiji, na izvoru
Reke Morave
Stala braća da odbrane
Orla s dve glave.
Stoji Stojko do Milojka,
Svi smo braća, svi,
Nećete na Divčibare
Dok smo živi mi!
Puca puška, bestrzajac,
Puca Ve-Be-eR,
Puca i tenk,
Zdimio ga NATO-bombarder.
Čujte, Švabe i Englezi,
Bando Jenkiji –
Stići će vas srpska ruka
I u Keniji!
Slušajte sada poruku
Od Svetog Save, bre –
Nećete na Divčibare,
Jer niste ni pre!
________________________________
E, moj druže vošingtonski
(s protestne manifestacije „Pesma nas je održala“)
Lepe mačke zapadnjačke
Kako su se ljubit znale,
Još se sećam lokne plave
Njujorčanske moje male.
Zbog nje sam se ja vozio
Sa Pan-Amom i sa JAT-om,
Dok se nisam zavadio
S Amerikom i sa NATO-m.
E moj druže vošingtonski,
Šumadijom sela gore,
E moj druže vošingtonski,
Ne možeš do Crne Gore.
E moj druže vošingtonski,
Srešćemo se pored Save,
Ti me nećeš prepoznati –
Nosim metu navrh glave.
Pustiću ti udar prvi,
Posle ću ti pustim krvi,
Drugi ću ti oprostiti,
Treći ću ti zapamtiti.
Uopšte neću nišaniti
I Bogu ću se moliti
Da te mogu promašiti,
Ali ću te pogoditi.
Padobran ću ti sklopiti,
Uši ću ti zavrnuti,
O kako sam srećan bio –
Druga živog ufatio.
________________________________
Govorio ja zidu ili Wall Streetu
Moj je tata građevinac bio
I Berlinski zid je porušio,
Ali ni ja nisam pitbullshit –
Umalo sam srušio Wall Street.
Mili Bože, golemoga jada,
Otkad vladam, sve mi samo pada:
Neboderi, Pentagona krilo…
Ništa nije gdje je nekad bilo.
NASDAQ pade na behar, na voće,
Jer se tebi, Bože, tako hoće,
A na burzi, premda mi se neće,
Sa minusom nula se nadmeće.
Bez pameta nema selameta,
Meni srećom pamet i ne smeta,
Al mi smeta što Dow Jones izdiše,
Što god padne, ne diže se više.
Indeks pada u mladosti cvijetu,
Ja se čudim bešćutnome svijetu,
Koji usred pada decimala
Primjećuje da je bomba pala…
Bomba pala sred šatre svadbene,
Bomba pala na djecu i žene;
Humanisti vrište: „Jao! Jao!“ –
Gdje je „Jao!“ što je dolar pao?
Dolar pade, a Wall Street se ljulja,
Humaniste to ništa ne žulja;
Al ih žulja kad projektil pada,
Makar pada na centar Bagdada.
Ne bole ih zgažene kamate,
Al ih bole bačene granate;
Ne dira ih sudba Enronova
Nego udes paštunskih svatova.
Ne štrecnu se kad broker leleče
Već kad napalm Paštunčad ispeče;
Ni briga ih što se dolar slama –
Oni dreče oko Guantanama.
Al dolaru porasti će krila,
Tih je krila cijela eskadrila;
Što ne mogu s burze činovnici,
Odradit će bombe i marinci.
Dow Jonesu će svanuti i NASDAQ-u
Kad omrkne čitavom Iraku;
Kad zapljušte bombe po Iranu –
Stiže dolar na zelenu granu.
Neka dolar jača, neka raste
Ko na djeci od napalma kraste;
Samo bombe, što imam na umu,
Doprinijet će gospodarskom boomu!
________________________________
Hej, kreteni
Hej, Kreteni, jošte živi
Riječ naših predaka
Dok u nama mis’o zrije
Njihovih bedaka.
Živi, živi, duh kretenski,
Živjet ćeš vjekov’ma:
Zalud nas je pamet takla
Kad nam nisu doma.
Nek oko nas i u nama
Glupost sve raznese;
Mozak puca, um se valja
Pod nogama blese.
Mi stojimo postojano
Kano budaline;
Proklet bio izdajica
Svoje Kretenine.
________________________________
Ka i unda
(opskurna verzija)
Čvrčak piva gange, rere,
Na jajizin kokoš brunda,
Posrid gumna tovar sere –
Ništa nije ka i unda
Na maslini beren smokve
Mlad se čoban na me smije,
Prajac piša pokraj lokve –
Ka i unda ništa nije.
Ćutin znake ushićenja,
Tukac bleji srid dvorišta,
Pod tovarom skiči kenja –
Ka i unda nije ništa.
________________________________
LJUBAV IZ VERONE
Pjesme objedinjene pod zajedničkim nazivom Ljubavnici iz Verone inspiriralo je obiteljsko putovanje u Gardaland na kojem se Lucić nakratko zaustavio u famoznom gradu Romea i Julije, gdje se nakratko zaustavljaju i milijuni drugih posjetitelja koji tom prilikom na zidu već ionako išaranim milijunima drugih grafit ostavljaju i svoj doprinos, obično u vidu znaka ‚+‘ između dva imena. Ugledavši ga, Lucić se bacio na prepisivanje imena i tekstova, nejasno prizivajući u sjećanje Antologiju Spoon Rivera Edgara L. Mastersa – zbirku od dvjestotinjak epitafa posvećenih pokojnim stanovnicima imaginarnog grada na rijeci Spoon. Kasnije će ta stvarna imena zamijeniti onim izmišljenima, ne htijući svojim stihovima „porobiti stvarne ljude“. I tako je nastala ljubavna zb(i)rka u kojoj se pojavljuju Gino i Paola, Pepe i Amalia, Jan i Frida, Marino i Lana, František i Dagmar, Xu i Wei, Lenko i Marija, Joe i Bessie i mnogi drugi u svojim veselim, tužnim, romantičnim, očajnim, idealiziranim i svim ostalim ljubavnim pričama koje, ako je vjerovati uredniku Đurđeviću, „uvijek može nešto razjebati“, za što je odgovorna Lucićeva mediteranska iščašenost i pomaknutost. Ako od nove Lucićeve zbirke očekujete uobičajeno satiriziranje svega i svačega, iznenadit će vas blag ton kojim je pisana. „U ovoj knjizi nema rugalica i sprdačina. Ovo je knjiga napravljena kako spada. Ima tu i satire i angažmana, ali ipak se radi o nekom drugom stilu i shvaćanju stvari“, napomenuo je Miloš Đurđević svjestan satiričke stigme koja prati Lucića, što zbog Ferala, što zbog zbirke Haiku…, što zbog Antologije suvremene hrvatske gluposti.
________________________________
Mario + Andrea
Andrea
Ti amo
Piše
Da l’ na početku
Il’ na kraju tunela?
Ako ideš na
Campo di Marte
To nije početak
Već kraj
A Andrea?
Od nje ni slova
Ni na zgradi
Ni u tunelu
Cijelu Firenzu
Da prođeš
Nigdje ne piše
Da voli Marija
Tek tamo
Na veronskom zidu
Gdje nečitak Mario blijedi
Pročitana Andrea još stoji
I onaj nevoljni plus
________________________________
Gino + Paola
Lako ti je tu
Gdje svatko svakoga
Kao voli
Napisati to što pišeš
Ti i ja
I tra–la–la
Ali hajde
Kad se vratimo kući
Otiđi u Via Anelli
I na čeličnom zidu
Kojim smo ogradili crnce
Napiši da Gino i Paola se vole
I da jebo svoju malter
Consiglio comunale di Padova
Hajde da vidim
Tu Amorovu strijelu
Kako zabadaš
U taj naš zid
Hajde
Napiši samo
Da ti i ja se volimo puno
Samo te dvije–tri riječi
Makar tako i ne misliš
Ne tra‘im da preskačeš
Ne tra‘im da rušiš
Ne tra‘im da svijet mi pokloniš
U kojemu ne raste zid
________________________________
Xabi + Chavela
Moj stari me učio da po zidovima pišem
Euskadi Ta Askatasuna
A ja pišem ime tvoje
I moje
Pišem brzo
I odvlačim te za ruku
Da se izgubimo
Među Japancima
Zadubljenim u kornete
Sa stracciatellom
I pistacchiom
Me|u statistima
Za večerašnju Aidu
Me|u robnim ukućanima
U Standi ili Upimu
Da nestanemo
Dok nije naišla
Jebena policija
Da me pita
Gdje mi je stari
Gdje je moj divlji stric Iago
Gdje mi je ta
Kako se ka‘e
Domovina i sloboda
I gdje mi je vozačka dozvola
Za auto–bombu
Za auto–sprej
________________________________
Friedrich + Auli
Ti si čuo
Onoga kod nas
Na televiziji
Izgledao je
Ozbiljan čovjek
Ti si čuo
Kad ka‘e
Da je četiri puta
Veća vjerojatnost
Da će zločin
Počiniti stranac
Nego domaći
Švicarac
Ne namiguj
Onoj šankerici
Freddy
Ne namiguj
Nemaš ti
Osam jaja
Freddy
Da ti ih zavrnem
Nemaš četiri života
Freddy
Nemaš
Da ti ih ja
Kao strankinja
Oduzmem
________________________________
Omer + Halida
Jeble te
Omere
Srećo
Jeble te jabuke tvoje
I pjesma s jabukama
I zvijezda što tjera mjeseca
Dabogda pru‘ao ruke
Ko ovo ogoljelo stablo
S kojeg više
Ne mo‘eš ubrat
Ni drugoj rumenu
Ni meni uvelu
***
Sjećaš li se
Halida
Mila
Trgovca voćem
Na Piazza Erbe
Kako je žonglirao samo
Svim onim
Jabukama
Kako je žonglirao
čovjek
S tri jabuke
Iz jedne ruke
Crvena
Zelena
žuta
Crvena
Zelena
žuta
I
Tras!
Misliš li
Ijednu od njih
Da volio je
Više ili manje?
Misliš li
Da bio je sretan
što se
Baš žuta
Rasprsla?
________________________________
Jan + Frida
Kako to misliš
Nema više
Serotonina
Oksitocina
Vazopresina
Kako to misliš
Lijepo
Biologija
Neurokemija
Alkemijsku formulu ljubavi
Pronašao sam odavno
Stvarno želiš da ti razbijem glavu
Tim kamenom ludosti?
________________________________
Berto + Nina
Hajde da premotamo film
Ljubavnici iz Verone
Čitav dan nazdravljao sam
Tvojoj ljepoti
I skoro
Čitavu noć
Zatvorili smo
Onaj šašavi bar
Sa crvenom telefonskom govornicom
U uglu
Na odlasku pitali vlasnika
Kad će opet u London
Hoće li ovaj put mraknuti
Crveni autobus
I uparkirati ga
Tu u bar
Na izlazu iz Verone
Kažeš
Govorio sam
Da se nećemo zaustaviti
Do Seattlea
Spominjao
Jimijevo rodjenje
Kurtovu pušku
I ustanak protiv
Bogatih govana
Zaustavili smo se
Već na sljedećoj benzinskoj
Da popijemo
Još po nešto
I ja sam pitao
Sve za šankom
Šta će popit
U tvoju čast
Ne
Nina
To stvarno nije razlog
Da čitav dan
Ne govoriš sa mnom
Zar sam ja kriv
što je karabinjer
Izabrao da popije batine
________________________________
Chris + Judy
Na ovom je zidu
Više imena
Nego na zidu
Vijetnamskih veterana
Eto vidiš
Kamo vodi ona
Vodite ljubav
________________________________
Osveta nedilja
„Nedilja je, a ti u marketu,
Srid keksa, čipsa, i smokija…
Ko je gladan u nedilju svetu-
U grlu mu zapela hostija!
Nedilja je, a ti u dućanu,
Misto križa di kobase visu…
Jeben li ti Isusovu ranu-
Zbog dvi kranjske ti pro-
puštaš misu!
Nedilja je, ti guraš kolica,
Puna ulja, manistre i riže,
Sladolede zažvalila dica…
U nedilju kad se oltar liže.
Nedilja je sveta za Hrvata,
Uvik smo je poštovati znali:
Čak ni usred Domovinskog rata,
Mi nediljom nismo silovali!“
________________________________
Tito, to smo svi mi
Gde god sretneš pionira mlada,
Zagri ga i kaži mu „Brale!“
Među nama decom bratstvo vlada,
Majke razne, al je isti ćale,
On ratuje, predvodi i keca:
Svi mi, braćo, Titova smo seca!
Kad pitamo naše mile majke
Ko je onaj ko nas vako sjeba,
O rodama ispredaju bajke
I poglede upiru spram neba.
A na nebu svako dete čita
Ime našeg dragog druga Tita.
Drug je Tito vredan kao rudar,
Požrtvovno cele noći radi;
Ko lav hrabar, kao Svinga mudar,
Gde on turi, ni ašov ne vadi.
Ko drukčije kaže, kurcu sviri:
Tako niču mladi pioniri!
Niko nema što Srbin imade:
On imade Hrvata za brata.
Niko nema što Hrvat imade:
On ima Srbina za sina.
Vescela je naša otadžbina
Jedna lepa pizda materina!
________________________________
Tel Čevoglaviv
„U Judeju ispod svetog brda Siona,
Mlad Primorac obranio našeg Thompsona,
Stoji Dragan do Simona starog Peresa,
Pustija mu Čavoglave, pa se rasplesa,
Ehud Olmert, Natanyahu, svi uz pismu,svi,
Za Yom Kipur i za Golan borimo se mi,
Za Židove Thompson nikad nema grubu rič,
Nije lud da ide vriđat Maru Pavelić,
Slušajte sad poruku od naše satnije,
Nećete u Jasenovac, niste ni prije!
Sefardi i Aškenazi, braćo Židovi,
Nećete u Jasenovac, već u Maksimir,
Stići će vas naša kletva, to već svatko zna:
Slušat će te Perkovića, misto Dylana!“
________________________________
Životinjsko ludilo
Prasac krmka psuje :“Svinjo!“,
Konj magarca: „Životinjo!“,
Od žirafa do ameba
Pas bi svakom majku jeba.
Tele kravu kozom zove,
Vol sve drži za volove,
Kokoš pljuje pjetla druga,
Štakoru se pacov ruga.
Pametuju lude krave,
Sovama se tukci prave,
Zavitlava jarac ovan:
„Vidi rogatoga govna!“
Vuk lisici spušta sočno:
„Đubre jedno krvoločno!“
Ugor ciplu pismo sprema:
„U usta te jebem nijema!“
Žaba gadi pelikana:
„Stoko jedna napuvana!“
Kameleon kupusaru
Prebrojava svaku šaru.
Gusjenicu golać gost:
„Nemaš kičmu, nemaš kosti!“
Nilskog konja vepar časti:
„Pogledaj se, vrećo masti!“
Gavran svraki manu naša:
„Crna si ka zdrug ustaša!“
Trlja napala škarpinu:
„Mrš u Moskvu materinu!“
Kraj bifteka mulam visi:
„Poludjelo meso ti si!“
Biftek na to tek primijeti:
„Ti si siša sa pameti!“
Život teče Našom Lijepom,
Svak svakoga mlati repom,
Svak svakome lupa pljuske,
Maglu pušta, hvata guske.
Za izdaju i za nerad
Živad krivi srodnu perad,
Sva se stoka čudom čudi:
„Nije valjda da smo ljudi!“
________________________________
Žao mi je, ima da te boli
Žao mi te, ima da te boli…
Lepo sam joj napiso na Fejsu,
Jer ne može čovek da odoli
Silovanju u sajberskom spejsu.
Šrafcigerom služim se ko mišem,
Iz zvučnika njen već čujem jauk,
Koljem, karam, pišem, onanišem…
Nek naruči sama krst i sanduk.
Obećo sam mozak da joj prospem
Kojim ništa ne ume da shvati…
A ja ću je seći gde god dospem,
Tranširanu njenima je dati
Da je glođu sve onako presnu,
Taj je prizor mojoj duši klopa…
Ne prodajem priču beslovesnu,
Ja se hranim putem Fotošopa.
A mi smo je sa tri noža sekli,
Ja i moja dva nik-imenjaka,
U rerni je Nero-Smart ispekli,
Napravili gozbu od pornjaka…
Grbove joj rezali po njuški,
Terali da peva i navija…
Ispod smo se potpisali muški:
Nik-nejm Grobar i nik-nejm Delija.
Odradili ritualna klanja,
Navijačka silovanja grupna,
Pravili joj sva moguća sranja…
A ona nam osta nedostupna.
Psovali joj sve mrtvo i živo,
Boga što je nepristojnom stvori,
Što se iza nik-nejma ne skriva,
Što baš nikom da ne odgovori…
Kako može sve da ignoriše,
Da ne ceni napor što joj pretiš,
Čak ni psovkom da ti ne otpiše,
U inboksu da ti bude fetiš?
Žao mi te, ima da te boli…
Nije pretnja vredna svake žene,
Neke od njih pretnja uzoholi:
Baš njih boli za žal, bol, za mene!
„Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu. „Miroslav Krleža