Gioacchino Antonio Rossini (Pesaro, 29. veljače 1792. – Passy pokraj Pariza, 13. studenog 1868.), talijanski skladatelj. Debitirao je 1810. godine u Veneciji komičnom operom “Bračna mjenica”, u kojoj slijedi stil kasnonapuljske škole. Postepeno se oslobađa te manire i u djelima nastalim 1813. godine već ima svoj posve izgrađen stil, formiran dijelom pod utjecajem Mozarta. U razdoblju do 1823. godine skladao je za talijanska kazališta 30-ak raznovrsnih opera, a u tom periodu nastala je i njegova najpoznatija opera “Seviljski brijač”, remek-djelo talijanskog buffo-stila. Od 1824. godine angažiran je u Parizu kao direktor Talijanskog kazališta, a dobiva i zvanje kraljevskog skladatelja i inspektora pjevanja u Francuskoj. U zenitu stvaralačkih snaga i na vrhuncu slave prestao je sa skladanjem opere, a do kraja života dao je i u drugim glazbenim vrstama malo: zbirka arija i dvopjeva “Muzičke večeri”, “Stabat Mater”, “Malu svečanu misu” i nekoliko prigodnih vokalnih djela.
Djela
“Bračna mjenica”,
“William Tell”,
“Seviljski brijač”,
“Turčin u Italiji”,
“Elizabeta, kraljica Engleske”,
“Otelo”,
“Pepeljuga”,
“Kradljiva svraka”,
“Mojsije u Egiptu”,
“Bagdadski kalif”.
AUDIO
‘Largo Al Factotum’ aus Il Babiere Di Siviglia