Edo Murtić

Edo Murtić hrvatski je slikar, grafičar i scenograf. Rođen je u velikoj Pisanici kraj Bjelovara 4. svibnja 1921. kao drugo dijete Vinka i Franciske Murtić. Od ranog djetinjstva živi s roditeljima u Zagrebu i polazi osnovnu školu i gimnaziju, a potom Obrtnu školu, gdje su mu profesori bili Edo Kovačević, Kamilo Tompa i Ernest Tomašević. Godine 1935. prvi put je izlagao u prostorima realne gimnazije u Zagrebu, a u to doba počinje i njegovo bavljenje slikanjem i grafičkim dizajnom. Godine 1939. upisao se na ALU (profesori Ljubo Babić i Krsto Hegedušić), a već 1940. Prešao je na beogradsku Akademiju u klasu prof. Petra Dobrovića. God. 1941. vratio se na ALU u Zagreb u klasu prof. Ljube Babića. Edo Murtić vrlo je rano prihvatio socijalističke ideje i iskazao svoju sklonost NOP-u. Od god. 1944. bio je aktivni sudionik NOB-e. Radio je plakate i grafike, opremao knjige. Nakon drugoga svjetskog rata veoma mnogo slika, izlaže u zemlji i na svim kontinentima. Njegova djela u vlasništvu su brojnih muzeja, galerija i privatnih kolekcija širom svijeta. Ostvario je oko sto pedeset samostalnih i tristotinjak skupnih izložaba po cijelom svijetu. Premda je Murtić prije svega slikar, gorljiv pobornik i predstavnik apstrakcije u nas, umjetnik koji može stati uz bok velikim svjetskim imenima apstraktnog izraza, nezaobilazna je, također njegova, scenografija. murali i mozaici, grafički dizajn i grafika.Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) te Hrvatskog helšinskog odbora (HHO). Uglavnom je živio u Zagrebu i Vrsaru. Proglašen je počasnim građaninom grada Bjelovara  a preminuo je 02.01.2005.

Pisati ne znači drugo nego misliti.Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine. Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima. (Miroslav Krleža)