Dimitrije Popović

Dimitrije Popović rođen je 4. ožujka 1951. na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Za boravka u Parizu 1974. upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Davriera, pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u Galeriji Alexander Braumuller s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugima. U Pforzheimu 1982, Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona, organiziraju mu zajedničku izložbu grafika sa Salvadorom Dalijem. Iste godine u povodu velikog jubileja “Leonardo a Milano 1482 – 1982” izlaže ciklus crteža Omaggio a Leonardo u milanskoj Pallazo Sormani. U povodu 27. međunarodnog umjetničkog festivala “Due mondi” grad Spoleto u kojemu se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini jubileja dvije tisuće godina kršćanstva izlaže u Rimu ciklus raspeća CORPUS MYSTICUM u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo – I Agostiniana arte sacra conteporanea I u Pantheonu. Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa, (M. Bitta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portghesi), koji su pozvani da odgovore na “Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima”.Odgovori su objavljeni u knjizi “Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II”, izdavač Sri spa – Milano, 2003. Do sada je priredio 58 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu te sudjelovao na dvije stotine skupnih.Dobitnik je više od dvadeset domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Djela mu se nalaze u tridesetak domaćih i svjetskih muzeja i galerija. Objavio je jedanaest grafičkih mapa, do sada je izašlo šest monografija, a o djelu Dimitrija Popovića snimljeno je sedam filmova.

 

 

 

Akt Flora

 

 Flora V

Flora

 Flora III 

Flora IV

 

Laura

Madona

Majka i dijete

Majka s djetetom

Marija Magdalena

  

Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.  Aristotel