Mersad Berber

Akademski slikar, rođen je 1. januara 1940. godine u Bosanskom Petrovcu. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike kod profesora Rike Debenjaka dovršava 1965. godine. Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji u Ljubljani. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti. Vanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. U međuvremenu se profesor Berber svrstava među najpoznatije i najtraženije savremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su postali sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki, kao i muzeja u čitavom svijetu, između ostalih i Tate Gallery u Londonu. Vrsnost slikara i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Sarajevu, Zagrebu i Vašingtonu. Autor je crtanog filma “Tempo secondo”, u proizvodnji “Zagreb filma”, 1980-1985. godine. Zapoevši sa 1966. godinom pa do danas, dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Sarajeva i Banja Luke, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci te značane nagrade u Dubrovniku, Trstu, Sao Paolu, Alessandriji, Varni, Firenci, Tokiju, Nju Delhiju, Krakowu (Trijenale 1997. godine) Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana. Od 1992. godine živi i radi u Zagrebu. Ono što obilježava Berberov rad je njegova crtačka vještina. On crta s fluencijom i samouvjerenošću kakva je potpuno nestala na prostoru Zapadne Evrope i SAD-a. Njegove forme posjeduju punoću i solidnost kojom se uspijeva izraziti tek još par umjetnika u čitavom svijetu. Vjerovatno mu je odrastanje i posmatranje rada svoje majke, veoma cijenjene tkalje, izgradilo osjećaj za teksturu koja je na slikama veoma bitan element- uvijek živa i opipljiva. Tipična za sve njegove slike je fragmentacija- motivi i scene klize jedni u druge što čini njegove kompozicije polifoničnim. Karakteristično za post-modernu, ova djela izgledaju kao nedovršena- svaka slika sadrži element koji, kao da je, zubom vremena, izgubio na smislu, prazninu koja, kao da je nenamjerno ostavljena i tek čeka da bude doslikana ili restaurirana. Slijedom svog impulsa ka klasicizmu, Berber oslikava figure Grčkih i Rimskih legendi, što je takođe prepoznatljiva tendencija moderne umjetnosti- tendencija koja kroz ambleme 19-og vijeka izražava revolt prema avangardi.

Prijateljstvo se na bira, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav.Čovek, sa godinama, sve manje voli ono što je blizu. Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila. Snivam katkad da sam nezavisan. Ala su to lepi snovi! Ala je to rajsko uživanje. Neki su gluvi na tuđe reči, oni su nesreća i sebi i drugima. Ali uvek treba pokušati. Pitaćeš: zašto? Nizašto. Da bude manje gluvo i pusto. Mladost nalazi snage i vremena za sve: mlad čovek ne vidi kraja ni svojoj snazi ni svom vremenu. Ljudska ličnost, najveća svetinja. Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji. Živi ništa ne znaju. Poučite me mrtvi kako se može umreti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.  Od pamtiveka sinovi su nerazumniji od očeva, ali srećom, sinovi postaju razumniji čim postanu očevi.Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće. (Meša Selimović)