Bernardo Bertolucci

Bernardo Bertolucci (rođen 16. ožujka 1941.), talijanski filmski redatelj i scenarist.Sin pjesnika, filmskog kritičara i antologičara Attilia Bertoluccija. Odrastajući u atmosferi otvorenosti okružen intelektualcima, Bertolucci je počeo snimati 16-milimetarske filmove još kao tinejđer. Uz to, primjećen je i kao kvalitetan mladi pisac – za svoju prvu knjigu ‘In Search of Mistery’ prima najvišu talijansku literarnu nagradu. Odlazi na studij u Rim, a paralelno radi kao pomoćnik legendarnog redatelja Piera Paola Pasolinija. Nakon rada na filmu ‘Accatone’, napušta Sveučilište 1961. i posvećuje se samostalnom proučavanju filma. Redateljski debi ostvaruje sljedeće godine sa ‘La Commare Secca’ (‘The Grim Reaper’), kriminalističkom pričom smještenom u Rim, po Pasolinijevom scenariju. Film je prošao prilično nezapaženo, baš kao i sljedeći uradak ‘Prima della Revoluzione’ (1964). Ipak, taj mu je film donio priznanje kritike na Cannes Film Festivalu te godine. Slijedilo je pet teških godina tijekom kojih je Bertolucci pokušao namaknuti financije za svoj novi dugometražni film. Za to je vrijeme radio na nekoliko dokumentaraca s pomoćnikom režisera Julianom Beckom. 1970. Bertolucci se vraća s ‘La Strategia del Ragno’, trilerom o mladiću koji pokušava razriješiti misteriju smrti svog oca antifašista. Film je pozitivno primljen, ali međunarodnu naklonost zadobiva tek filmom ‘Il Conformista’ (1970). Ta nelinearna priča o Mussolinijevoj fašističkoj Italiji i proučavanju individualca (Jean-Louis Trintignant) koji se pilagođava ideološkim konvencijama što ga okružuju, prikazana je na Berlinskom filmskom festivalu 1970. gdje pobire međunarodne pohvale. Sada već redatelj s kredibilitetom, Bertolucci snima film u kojem istražuje seksualni sadomazohizam i društvenu hipokriziju. Snima kontroverzni ‘Posljednji tango u Parizu’ (1972). Marlon Brando glumi američkog udovca koji se uvlači u vruću sadomazohističku vezu s mladom Parižankom (Maria Schneider). Film svom režiseru i glavnom glumcu donosi nominacije za Oscara. Režiser se nadalje prima realizacije svoje prve epske priče, 311 minuta dugog ‘Novecento’ (1976), priče o dva muškarca (Robert De Niro i Gerard Dépardieu) koji su rođeni u Italiji istoga dana 1901. kroz koje se istražuju utjecaji koji oblikuju njihove živote tijekom Drugog svjetskog rata. Temu epskih proporcija ponavlja jedanaest godina kasnije filmom ‘Posljednji car’. Priča je to o svrgavanju posljednjeg kineskog cara. Film pobire devet nagrada Oscar, uključujući i one za najbolji film i najboljeg režisera. Nakon neuspjele adaptacije romana Paula Bowlesa ‘The Shaltering Sky’, Bertolucci se vraća u Aziju i snima ‘Malog Budu’ (1994). Film je imao osrednji uspjeh. Uspjeh se vraća filmom ‘Stealing Beauty’ (1996). Liv Tyler glumi djevojku koja se vraća u brda Toskane kako bi našla oca ali i muškarca s kojim želi izgubiti nevinost. Film je oduševio kritičare i proslavio Liv Tyler. 1998. Bertolucci se prihvaća još jedne priče o politici i ljubavi s ‘Besieged’. Dobre kritike još jednoim nisu izostale. 2003. snima ‘The Dreamers’, adaptaciju romana Gilberta Adaira iz 1988. ‘The Holy Innocents’, filmsku odu seksu, kinematografiji i slobodnom duhu 60-ih. Bertolucci se dvaput ženio, prva supruga bila mu je Adriana Asti, a druga Clare Peploe.

FÍLMOVI – izbor


20.vijek (Novecento 1976)

Posljednji kineski car (The Last Emperor 1987)

Mali Buda (Little Buddha 1993)


Sanjari (The Dreamers 2003)


Posljednji tango u Parizu (Ultimo tango a Parigi 1972)

Get the Flash Player to see this content.