Boris Dvornik

Boris Dvornik  (Split, 16. travnja 1939. – Split, 24. ožujka 2008.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac, redatelj i scenarist.Boris Dvornik je rođen 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu. Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome. Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo). Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu. Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija. Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji “Naše malo misto”, a potom i ulogom brijača Meštra u seriji “Velo misto”. Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu. Velimir Bata Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. Godine 2004. objavljeno je da su se njih dvojica pokušala pomiriti, a javno pomirenje bilo je 2006. putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da “poslednjih godina nije bilo mržnje između nas”, a Dvornik se nadovezao da je to bio “samo nesporazum”. Tijekom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo s Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na sudjelovanje u politici, te je na izborima 1992. kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u Hrvatski sabor, uz kojeg se uskoro povukao. Posljednjih godina Dvornikova karijera patila je od posljedica moždanog udara i njegovog alkoholizma, koji se manifestirao u nizu incidenata, od kojih je najpoznatiji napad na promatračicu GONG-a na hrvatskim predsjedničkim izborima 2005. Boris Dvornik je umro 24. ožujka 2008. u svom splitskom domu od srčanog udara. Pokopan je tri dana kasnije na groblju Lovrinac, uz nazočnost više tisuća ljudi.

 

FILMOGRAFIJA

Balada o Šarku (2005.) Duga mračna noć kao Luka Kolar (2004.) Doktor ludosti kao prolaznik (2003.) Posljednja volja kao Jure (2001.) Transatlantic (1998.) Kanjon opasnih igara kao Frane (1998.) Nausikaja (1994.) Tajna starog mlina (1991.) Karneval, anđeo i prah (1990.)Špijun na štiklama kao Božur (1988.)Tesna koža 2 kao Vujo (1987.) Marjuča ili smrt (1987.) Tempi di Guerra (1987.) Od petka do petka (1985.) Horvatov izbor (1985.) Tajna starog tavana kao Šime (1984.) Pismo-Glava kao Bajin brat (1983.) Servantes iz Malog Mista kao Roko Prč (1982.) Moj tata na određeno vrijeme kao Bora (1982.) Kiklop (1982.) Vreme, vodi kao Žika (1980.) Povratak kao barba Frane (1979.) Roko i Cicibela kao Roko (1978.) Vučari Donje i Gornje Polače (1978.) Okupacija u 26 slika kao Vlaho (1978.) Letači velikog neba (1977.) Hajdučka vremena kao Dane Desnica (1977.) Hitler iz našeg sokaka kao Marko (1975.) Crveni udar kao kapetan avijacije (1974.) Derviš i smrt kao Hasan Dželavdžija (1974.) Nož (1974.) Trag (1974.) Sutjeska (1973.) Živjeti od ljubavi kao Medan (1973.) Tragovi crne djevojke (1972.) Predgrađe (1972.) Lov na jelene kao Željo (1972.) U gori raste zelen bor kao Dikan (1971.) Opklada (1971.) Družba Pere Kvržice kao Jozo (1970.) Bablje ljeto (1970.) Život je masovna pojava (1970.) Ljubav i poneka psovka kao Mate Pivac (1969.) Bitka na Neretvi kao Stipe (1969.) Događaj kao lugar Ivan (1969.) Most kao Giuseppe Zavattoni (1969.) Kad čuješ zvona kao Kubura (1969.) Kaja, ubit ću te! (1967.) Winnetou: Oluja na granici (1966.) Konjuh planinom (1966.) Čovik od svita (1965.) Čovik nije tica (1965.) Među jastrebovima kao Fred (1964.) Lito valovito (1964.) Svanuće (1964.) Licem u lice kao Andrija Mačkić (1963.) Radopolje (1963.) Dvostruki obruč kao Krile (1963.) Zemljaci (1963.) Da li je umro dobar čovjek? kao Miki (1962.) Medaljon sa tri srca (1962.) Prekobrojna (1962.) Sjenka slave (1962.) Martin u oblacima kao Martin Barić (1961.) Deveti krug kao Ivo Vojnović (1960.)

 

VIDEO

Roko Prč u seriji – Naše malo misto

Get the Flash Player to see this content.