WEB SITE NEWS »

Ljiljana Tadić

Ljiljana Tadić rođena je u Tuzli, BiH, 1978 gdje je i završila Filozofski fakultet, Odsjek za bosanski, hrvatski jezik i književnost. Radi kao knjižničarka u Bijeloj kod Brčkog. Piše poeziju i prozu. Aktivna je  članica Književnog kluba Brčko distrikt Ljiljana Tadić često surađuje i u periodici, posebno u onoj posvećenoj književnosti i kulturi svojom poezijom, esejima i književnom kritikom. Tako je nedavno objavila ciklus pjesama u časopisu “Osvit” koji izdaje Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne iz Mostara, a koji uređuje Marina Kljajo Radić. Njene pjesme su objavljene su u rubrici Pjesništvo”.  Članovi Književnog kluba Brčko distrikt redovno sarađuju u književnim i drugim listovima i časopisima. Tako je Ljiljana Tadić objavila pjesmu u novopokrenutom listu “Republika poezije” iz Sarajeva koji uređuje Admiral Mahić. Njena pjesma je objavljena u rubrici “Mlada bosanskohercegovačka poezija”. List se štampa na latinici i ćirilici, i svi prilozi se objavljuju na originalu pa i na slovenačkom, njemačkom, engleskom i drugim jezicima.

 

Dijalog
Gentlmeni ne ratu po drveću
Ispod naslova
Iz daleka
Knjiški virusi
Nora  (* čast)
Naravno
Prostor
Psihoanalitičarka
Slutnja…kao kraj
Vlastitosti
Ženski

 

_______________________

Dijalog

Iz  ranog feudalizma
Kad su se rodile moje oči
Polumrtvi su me upitali
Što radim kraj Noine barke

Možda
Iskačem iz pjesme
Prebirem silikonskim prstima
Po bogumilskoj zemlji
Ilirskoj taštini
Možda
Ženskim pismom

Pipam otvorene oči tijela  u barci
Vrištim
To pagani pale vatru oko mrtvih
Vrištim
Mračno je

Po čijoj zemlji vrištim
Zemlji Desidijata i Sklavinije
Raspadnutih leševa rodovskih kolektiva

Koja će me glina okupati
U rijeci Aheronta
Besramnog čina

_______________________ 

Gentlmeni ne ratu po drveću

Podsjeti me Igore
Što je ostalo od moje namjere
Da se preobratim u čistu djevicu
I razbludnu kurvu
Kad sam ti se dopala
Dok sam vrištala
Urlikom nevješte
Dok si nepoštedno udarao
U stijenke mojega ponosa

Podsjeti me

Koliko je trebalo
Promijeniti vlakova
Da bi me njihov pisak
Probudio iz bunila
Ove crne najcrnje ljubavi
U kojoj sam izgubila identitet
I dala najbolje što mogu dati

Ne optužuj
Dosta je cviljenja
Golobradog muškarca
Koji kao i ja ne zna
Koliko još do vječnog pristaništa
Gdje je konačno odahnuće
I kao smrt

Uvedi me u sobu
Igore
Ponesi zabludu u mojim
Zamagljenim očima
Hladno je
Uvedi me u sobu
Položi me
Na bijelo platno
Svojega tijela

Bijelo kao ljubav

_______________________

Ispod naslova

E j ga kad ovako počinje
Što rušiš upregnute riječi?
Pusti krila metamorfoza
Bijelog kao gusti mrak
Ništa strašnije od noći
Koja ne da snu
Život bajke

Izgleda da je najgore živjeti
U stvarnosti

A ništa

Izaberi
Jedno od prijestolja priče

Da, pričao je M. Ć. M.
To je divna slika
Ona moli za njih
a u prelamanju na dvoje, dvije

Bez anarhije binarizma
Slagala je ledo kocke

Kao kolače
Za veliki imendan

I još bi mi rekao
Da sam nevješt
Tumač

Popusti
J ga
Neće sve u tikvu

_______________________

Iz daleka

Destrukcijom misli
Postižem ravnotežu 24 h na dan
Nervoznim kažiprstom stalno grebem
Zanokticu malog debelog prsta

Provlačeći rukom kroz kosu
Shvaćam da u sjedećem položaju
Nitko ne može promatrati „stvar“
Uvlačim gumb u prošlost, zašivam

Možda bježim, tumačili bi psihoanalitičari
A ja… ne radim ništa osim što razmišljam
Kako ne volim zavjese na tvom prozoru
I njihov ples u sparnoj ljetnoj noći

_______________________

Knjiški virusi

Složila sam u kockice briljantne filmske inserte
Citate iz knjižurina koje su me porazile
Don Quijote me svakodnevno posjećuje
Postaje moj the best friend
Spoznajem
Težinu njegove slave

To su čudne stvari, koja sam zapravo ja
Uvijek u razgovoru s ljudima zamuckujem
Iskrsavaju ispred mene tradicije, gubim misao
U hipertrofiji obmane: Oslobodite me

Autori nepredviđenih svjetskih djela

_______________________

Nora  (* čast)

Nećeš li prstom maknuti pristup
Ugovorenim nesporazumima prolaznosti
Sve u momentu dok budeš otvarala oči

Ona je tako lijepa
Ponavljala je tvoja majka
Bez bunila u bjelini rađanja
Stišano živeći
Divljenje pred bitnim stvarima

Još samo da dlanovima opipaš svijet
Vidjet ćeš
Kako se voli Univerzum

A onda…

Upitat će tvoje ruke
Kako s oblacima koji su izgubili nebo
I čijim se sablažnjenim ustima
Nećeš smjeti rastrgati

I koliko boli treba ponijeti
Da iskorači modar čovjek iz tvog bića
Zrela kupina sokom iskustva napojena

Bezveze ako potraćiš zvijezde
Već pomirene s tvojim uzdahom kraljice
Svašta će se dogoditi
Ako dahom probudiš vjetar

Vladat ćeš
Kao dim izvijen u oblak
Neobuzdana
Krotka
Kao ljubljenje sunca i zvijezda
Kao analogija buđenja i odlaska

Ti ćeš se usuditi jer tebe su odabrale
Zvijezde avgusta negdje oko 18.00h
I ti si zaplakala
Te obrazima nacrtala
Želju onih kojima si potrebna
Voljena…

Mnogo toga će se dogoditi
Ako dahom zalaješ na život

_______________________ 

Naravno

Nebrojeno puta
Sam ti pripala
Kao što se pripada kolonizaciji
Odbačenih
Posvojni genitivi
Ulična erotika
Čistunstvo godina

Sve sam bila
U tvojim suženim očima

Po tisuću puta dnevno
Porađalo me je tvoje meso
I koža
I vlažnost pregiba
Ispod koljena gdje sam smjestila
Svoje likove
Djecu iskežene
Groteske

O djeco moja, ajte ‘amo

_______________________

Prostor

Zašto nisi dopustio da ti pripadnem
Kao bezuvjetna H2O u grkljan
Koji priziva tvoje daleko ime a blisku strast

Tvoje istraživanje svelo se na
Prostor ispod suknje
Da budem prosta i još malo
Pojednostavljeno bih se zagledala u tvoje oči
Svemir u njima, moj prostor srama

Tako bih rado prigrlila tvoje ispaćene
A ironične zjene
Sužene kao vijadukt iz visina
Uz tvoje blizine, i još više njih
Raširila bih košulju
Bestiđa i stida

Zašto si me morao uplašiti labilnošću
Svojih ruku
One su snažne barem toliko
Da nedirnute livade mojega tijela
Pretrnu u hipu
Kao groteska

_______________________

Psihoanalitičarka

Za dane u kojima odrastaš
Kao istezanje pubertetskog tijela
Budi kompozicija njenim napaćenim ramenima
U trzajima da se prepoznaš
Sa šakama istanjenog libida
Pomiješaj ostatke kruha i vode
Ublažavajući glad
Uh, potrgali su konce vaginalnih mreža
Raskrvavljeni mužjaci
Djevičanstvom izazvani
Još se simultani pregledi agresije
Na tanki sloj sluzokože
Tautologijski obeshrabruju
Vriskom

Mimoilazeći se s panterom koja ti neće ništa
Trudiš se, naratoru, pisati u trećem licu
Zapravo
Svaka je napisana calvinovska neispisana
Erotika koja više od ispisane znači

Freud bi me uzeo za eksperimentalnu rođaku
Oprostite Gospodine Sigismund
Kojeg nazivaju djedom istrošene slave
Poturite svoja leđa onome što nije erotika
I vidjet ćete
Da je psihoanalitika o njoj
Samo za bogate koji imaju
Vremena

_______________________

Slutnja…kao kraj

U mom odlasku ostat će samo žaljenje
Zbog viška sna i malo pogleda u nebo
Toliko me još verba čeka, žurim, skoro će kraj
Jednostavno je – sustiže me nagu bez pokrova

Ostat će naravno prazan trik
Nametnutost s grijehom
Uredu je što moju postelju ne dotiče blažen san

Svaku noć obgrlim tvoj odraz zvjezdanog oblika
Omirišem čulima neven tvojega daha
Ne slutiš (gle me sad, kao D. Maksimović)
Snagu mojega versa u spletu imaginarnog spajanja

Uredu je
To su samo prolazne stvari
Već sutra bit ću ublažen bor
Ništa me neće moći slomiti
Nijedan vjetar, mrav ili most

Ništa
To je samo jedan korak
Od zvijezde do zvijezde
Od krvi do krvi
Od groba ka grobu

_______________________

Vlastitosti

Ništa potom
Uvijek je bilo prije
Čašica duplog odricanja
Skeniranje okvira za dobrodošlicu
Requiema

Ostatke svojih prstiju
Vežem za crnu tipkovnicu
Šaljem na vlastitu mail adresu
Vlastite poruke

U ćelijama svojih
Razmnoženih mikroba
Izdajem pod kiriju
Posudbu ostataka bitka
Koji je Heideggeru
Poslužio kao Smisao

Od vlastitog bademantila
Uprizorujem utvare
Dobro društvo za bijeg
Od svega onoga
Što se ne zove insan

Otpuhujem osmijehom
Na izazov komunikacije

Trudim se kvalitetno
Koračati prema
Smrti…

_______________________ 

Ženski

Ne odlučuj u ime potlačene generacije
Kolonizirani bi imali nešto reći
U mimohodu povijesti svuci košulju
Preko lijevog ramena, obnaži ga
Kao nultu kategoriju bijelim zvonima

U nastojanju atomskog obrazlaganja dana
Noć se pretapa u agregacijsko stanje stvari
Obriši, ženo, sloj razmazane šminke
Okrnjen lak s noktiju toliko sličan tebi

Na svim marginama društvenih izdisaja
Tek je s Emily Dickinson počela tvoja revolucija
Sada te feministička kolonizacija marginalnih
Jača kao vučicu nakošenih želja