Dejvid Linč (rođen 20. januara 1946. u Mizula, Montana, SAD) je američki režiser. Djetinjstvo Dejvida Linča je uslovljeno konstantnim selidbama po različitim državama SAD, uzrok posla njegovog oca, naučnog istraživača po profesiji. Iskustvo u jednoj violentnoj četvrti Filadelfije, inspiriše njegov prvi dugometražni film 1977. godine, pod naslovom Eraserhead. Film ubrzo kupuje Ben Barenholc (Ben Barenholtz), jedan od glavnih američkih distributera alterantivnih i andergraund filmskih ostvarenja. Od tog momenta film se prikazuje u bioskopima Njujorka, Los Anđelesa i San Franciska, pretvarajući se ubrzo u kultni film ljubitelja andergraund i alternativne kinematografije. Filmovi Dejvida Linča se karakterišu po nadrealističkom pristupu, odnosno specifičnom aranžmanu sekvenci, na granici sna i jave i koje se često preklapaju, tako da je teško razdvojiti realnost od irealnog. Muzika u njegovim filmovima je veoma pažljivo izabrana i često kreirana sa svaki film, na bazi montaže i ritma sekvenci slika. Sam Linč kada govori o svom stvaralaštvu, definiše ga kao intuitivno istraživanje našeg „drugog ja“, naših snova, strahovanja i predrasuda, koja nisu očigledna na prvi pogled. Intuiciju, definiše kao integralni sklop intelekta i emocije, razmišljanja i osjećanja,Lyncha nazivaju kraljem neočekivanog jer u svojim filmovima ne daje odgovore, ne rješava zaplete a često se čini da ti filmovi nemaju smisla. Upravo zbog svega toga iznimno ga cijene u filmskom svijetu a njegov najnoviji film “Inland Empire” ima sva ta obilježja. Sa 31 godinom režirao je prvi film “Eraserhead” koji su zapazili tada najbolji američki redatelji poput Francisa Forda Coppole i Georga Lucasa koji mu je ponudio da režira “Ratove zvijezda – Epizodu 6” ali je Lynch to odbio. On se tri godine kasnije odlučio na snimanje briljantnog filma “Čovjek slon” nakon čega mu je producent Dino de Laurentis 1984. godine povjerio režiju znanstveno-fantastičnog spektakla “Dune”. Film je potpuno propao, de Laurentis je bio bijesan na Lyncha, ali se smirio nakon što mu je Lynch ispričao priču za svoj novi film “Plavi baršun”. De Laurentis se oduševio idejom filma a “Plavi baršun” se do danas smatra najboljim Lynchovim filmom. Filmom “Divlji u srcu” 1990. Lynch osvaja Zlatnu palmu u Cannesu i počinje snimati “Twin Peaks”, jednu od najboljih TV serija ikad snimljenih. Nažalost, Lynchova filmska verzija nazvana “Twin peaks – Vatro hodaj sa mnom” iz 1992. nije bio ni blizu kvalitete serije. Film “Izgubljena cesta” iz 1997. imao je sličnosti s “Twin Peaksom” da bi 1999. režirao “Pravu priču”, atipični Lynchov film. Povratak misterioznom i čudnom u filmu “Mulholland Drive” donio je 2001. godine Lynchu nagradu za najbolju režiju na festivalu u Cannesu. Tokom duge karijere, Lynch je koristio neobičan prilaz naraciji stvaranja filma što je postalo prepoznatljivo širokoj publici i kritičarima širom svijeta. Lynchovi filmovi su pepoznatljivi po nadrealnosti, sanjivim i košmarnim prikazima i precizno stvorenoj muzičkoj konstrukciji. Njegov rad se često bavi slikom malog američkog gradića kao u filmovima Blue Velvet i Twin Peaks ili kalifornijskog metropolisa kao u Lost Highway, Mulholland Drive i Inland Empire. Počeo je sa svojom eksperimentalnom filmskom školom sa filmom Eraserhead, očuvao je kultni status uprkos komercijanim uspjesima nekih njegovi filmova.
FILMOVI – izbor
Eraserhead, 1977
The Elephant Man, 1980
Blue Velvet , 1986
Twin Peaks, 1992
Autoput, 1997
Soundrtrack iz filma – David Bowie, Im geranged
Mulholland Drive, 2001