François Truffaut

François Truffaut (Pariz, 6. veljače 1932. – Neuilly-sur-Seine, kraj Pariza, 21. listopada 1984.), francuski filmski kritičar i redatelj.  Kao filmski kritičar bio je suradnik časopisa Cahiers du cinema, a kasnije istaknuto ime francuskog novog vala. Medijem filma, kojii smatra instrumentom poezije, suptilno ponire u međuljudske, osobito emocionalne odnose. Za malo filmskih autora ispisano je toliko predanih, gotovo zaljubljenih no svejedno vrlo analitičnih članaka. Za neke je Truffaut gotovo sinonim za kinematografiju. Osobni subjektivitet često zasjenjuje hladni, analitički ratio, no u slučaju Françoisa Truffauta takvo što je posve razumljivo. Riječ je o filmašu koji film nije snimao ili promišljao; on ga je živio. Velik broj njegovih likova stvoreni su na osnovu vlastitog životnog puta i nemalo iznenađenje za svakog gledatelja slavnog filma iz 1959. godine, ‘400 udaraca’, je saznanje da je junak filma, mladi Antoine Doinel posvemašnji alter – ego samog redatelja. Kako i gdje je za Truffauta sve počelo? Nikada nije upoznao svog biološkog oca, a život u obitelji očuha koji mu je dao svoje prezime svodio se na skup nevolja. Period do četrnaeste godine obilježila su učestala napuštanja brojnih škola da bi se na kraju posve udaljio od formalnog obrazovanja i krenuo u vode samoučenja. Postavio si je zadatak da dnevno pogleda tri filma, a tjedno pročita tri knjige. Dvije godine kasnije, 1948., uz pomoć ušteđevine zarađene radom u trgovini, osniva vlastiti filmski klub po imenu ‘Cercle cinémanie’. Ipak, za prve projekcije trebala su dodatna financijska sredstva: krade pisači stroj iz očuhovog ureda (‘400 udaraca’ u stvarnoj dimenziji’).   Kako u svakom životopisu stoji jedna iznimno bitna kincidencija evo stižemo i do tog trenutka mladog Truffauta. Pored projekcija njegovog filmskog kluba, u to je doba André Bazin, mladi no svejedno vrlo uvaženi i proslavljeni kritičar, također organizirao projekcije. Ne treba naglašavati kako je šesnaestogodišnji Truffaut na njima gotovo religijski predano visio i evo jednog bitnog prijateljstva. Bazin ga je nešto kasnije uveo u novinarstvo i filmsku kritiku, izvukao iz pritvora (u koji ga je strpao očuh), naposlijetku izvukao i iz vojne službe u koju se svojeglavi François neobjašnjivo prijavio s osamnaest godina. Slijedi period gotovo nekontrolirano plodnog pisanja kao freelancer brojnih časopisa u kojima se najčešće bavi kritikom i interviewima s redateljima. Beskompromisan u izrazu i netatktičan u prezentaciji vlastitog stava, brzo na sebe skreće pogled javnosti. Polemičan i nesmiljen vrlo brzo polarizira francusku filmsku scenu na generacijskoj osnovi. Ipak, izraz ‘novi val’ u upotrebu ulazi tek nakon Truffautovog ulaska u svijet filmskog stvaralaštva. Početak je bio težak: crno – bijeli short ‘Une Visite’ (1955) posve ga je razočarao, ali i posramio. Ne i obeshrabrio. Stiže hvaljeni i prihvaćeni ‘Les Mistons’ (1957), a iste godine vjenčava se s Madeline Morgenstern, kćerkom jednog od bossova Cocinora, velike produkcijske kompanije.  Sredstvima koja mu je omogućio tast, François Truffaut 1958. započinje sa snimanjem ‘400 udaraca’. Nova slučajnost: iste večeri kad se započinje sa snimanjem André Bazin, Truffautov zemaljski anđeo zaštitnik umire od leukemije. Nakon ‘400 udaraca’ sve se mijenja. Film donosi nagradu za režiju na Cannesu, a kovanica ‘Novi val’ nastupa na scenu označavajući novi filmski pokret mladih filmaša. Više o novom valu potražite ovdje. Na osobnom planu za Françoisa Truffauta uspjeh filma znači i konačan prekid financijske neizvjesnosti. Surađujući na sljedećem filmu, ‘Tirez sur le pianiste’ (1960) stvara ekipu stalnih suradnika koja će ga pratiti na gotovim svim kasnijim setovima. Bitno ime jest Raoul Coutard, snimatelj koji je po mnogima obilježio vizualni identitet novoga vala. Karijeru Françoisa Truffauta obilježile su fascinacije djetinjstvom, ženama i svojom osobnom poviješću. O tome svjedoče filmovi poput ‘Jules et Jim’ (1962), ‘L’Amour en fuite’ (1979), ‘La Femme d’a côté’ (1981). U priči o Françoisu Truffautu bitan je i glumac Jean – Pierre Léaud. Čovjek koji je odigrao redateljev alter – ego u ‘400 udaraca’ no tu suradnja nije završila. Zajedno su snimili još ‘Les Quatre cents coups, Antoine et Colette’ (1962), ‘Baisers volés’ (1968), ‘Domicile conjugal’ (1970) i ‘L’Amour en fuite’ (1979). Sam redatelj o njihovoj suradnji je rekao: ‘Fikcijski junak Antoine Doinel je mješavina dva stvarno čovjeka: Françoisa Truffauta i Jean – Pierre Leauda.’ 21. listopada 1984. godine, nakon teških trenutaka s malignim tumorom, François Truffaut umire okružen rodbinom i prijateljima.

FILMOVI – izbor


Četiri stotine udaraca, Les quatre cents coups, 1959


Pucajte na pijaniste, Tirez sur le pianiste, 1960


Fahrenheit 451, 1966

Get the Flash Player to see this content.

Ukradeni poljupci, Baisers volés, 1969

Američka noć, La nuit américaine, 1973

Posljednji metro, Le dernier métro, 1980