Roman Polański

Roman Liebling – Romek (Pariz, 18. kolovoza 1933.) je francusko-poljski redatelj, scenarist, producent i glumac. Nakon početka karijere u Poljskoj, Polanski je postao slavni arthouse redatelj, a Hollywoodu redatelj filmova kao što su Rosemaryna beba (1968.) i Kineska četvrt (1974.). Poznat je i po burnom privatnom životu. Njegovu suprugu, Sharon Tate, 1968. je ubila Obitelj Manson. 1978., nakon što je priznao da je imao nezakonit seksualni odnos s 13-godišnjakinjom, Polanski je otišao u Francusku, gdje živi i danas. Američko pravosuđe smatra ga bjeguncem. Ne želeći se vratiti u Sjedinjene Države i suočiti se s uhićenjem, nastavio je režirati filmove u Europi, uključujući Ludilo (1988.), Gorki mjesec (1992.), Djevojka i smrt (1994.), Deveta vrata (1999.), Pijanist (2002.) , Oliver Twist (2005.), Svakom svoje kino (2007.) i Gost pisac (2010.). Polanski je rođen kao Rajmund Roman Liebling u Parizu, u Francuskoj, kao sin Bule i Ryszarda Lieblinga, koji je bio slikar i proizvođač plastike. Roditelji su mu bili agnostici; njegov otac je bio poljski Židov, a njegova je majka, podrijetlom iz Rusije, odgojena kao katolkinja budući da joj je otac bio Židov, a majka katolkinja.Obitelj Polanski 1937. se preselila u Poljsku. 1939. su Poljsku okupirale Njemačka i Sovjetski Savez. 13. studenog 1939. poljski grad Krakow je postao sjedište Hansa Franka. Generalni guvernat okruživao je dijelove poljske države, koje nije aneksirala Njemačka. Ubrzo je to područje trebalo „očistiti“ od Židova kako bi se mogli naseliti Nijemci. I obitelj Polanski se našla na udaru nacizma te je bila prisiljena u Krakowski geto, zajedno s tisućama drugih poljskih Židova. Majka Romana Polanskog umrla je kasnije u koncentracijskom logoru Auschwitz. Njegov otac jedva je preživio austrijski logor Mauthausen-Gusen. Sam Polanski je pobjegao iz Krakowskog geta, preživivši rat uz pomoć poljskog farmera katolika, na čijoj je farmi morao spavati u štali. Nakon rata je od sestre saznao da mu je majka umrla. Školovao se u filmskoj školi u Lodzu, Poljska, u kojoj je diplomirao 1959. Polanski govori šest jezika: poljski, ruski, engleski, francuski, španjolski i talijanski. Unatoč poljskim korijenima, ima jedino francusko državljanstvo. Njegov prvi dugometražni film, Nož u vodi (1962.), bio je prvi poljski poslijeratni film koji nije imao ratnu tematiku.Nož u vodi je ipak postao komercijalni uspjeh na zapadu te Polanskom dao međunarodnu reputaciju. Film mu je donio i prvu nominaciju za Oscara (Najbolji strani film, 1963.).Polanski je nakon toga u Engleskoj snimio tri dugometražna filma, temeljena na originalnim scenarijima koje su napisali on i njegov česti suradnik, Gerard Brach: Odbojnost (1965) . Cul-de-Sac (1966.) – Sumorna nihilistička tragikomedija snimljena na lokaciji u Morthumbriji i Bal vampira (1967.) – Parodija na mnoge vampirske filmove. Priča govori o ludom profesoru zvanom Abronsius (Jack MacGowran) i njegovu nespretnom pomoćniku, Alfredu (kojeg glumi sam Polanski), koji putuju kroz Transilvaniju u potrazi za vampirima. Polanski je malo prije snimanja Bala vampira upoznao zvijezdu u usponu, Sharon Tate, a tijekom produkcije dvoje su počeli hodati. 25. siječnja 1968. Polanski je oženio Sharon Tate u Londonu. U svojoj autobiografiji, Polanski opisuje svoje kratko vrijeme s Tate kao najbolje godine svojeg života. Tijekom ovog perioda, postao je dobar prijatelj s majstorom borilačkih vještina i glumcem, Bruceom Leejem.Ubrzo nakon toga, 1968., Polanski je otišao u Sjedinjene Države, gdje se svojim prvim hollywoodskim filmom, Rosemaryna beba, predstavio kao jedan od glavnih komercijalnih redatelja. Film je satirični horor-triler smješten u New York, a govori o Rosemary (Mia Farrow), mladoj nevinoj djevojci iz Omahe, Nebraska, koja zatrudni s vragom nakon što njezin narcisoidni muž, Guy (John Cassavetes), ponudi njezinu maternicu lokalnim vješticama u zamjenu za uspješnu karijeru. Rosemaryna beba temeljena je na tada popularnom istoimenom romanu Ire Levina, koji je Polanski adaptirao u scenarij, čime je zaradio svoju drugu nominaciju za Oscara. 9. kolovoza 1969., Tate, koja je bila u osmom mjesecu trudnoće, i još četvero (Abigail Folger, Jay Sebring, Wojciech Frykowski i Steven Parent), brutalno su ubili članovi „Obitelji“ Charlesa Mansona, koji su ušli u redateljev dom na Cielo Driveu u Hollywoodu kako bi „ubili sve živo“. Prijašnji stanar, Terry Melcher, razbjesnio je Charlesa Mansona jer je odbio pustiti njegovu glazbu. Terry Melcher i njegova djevojka u to vrijeme, Candice Bergen, živjeli su u Cielo Driveu 10050, ali su se preselili u veljači 1969. U ožujku 1969., uselili su se redatelj Roman Polanski i njegova trudna žena Sharon Tate. Kad im je Manson rekao da odu na imanje i pobiju sve, poslušali su ga. Nakon što su Parent, Sebring, Frykowski i Folger ubijeni, Tate je molila za život njezina nerođenog sina. Susan Atkins je odgovorila nema milosti za nju, i ubila ju. Natopila je malo Tateine krvi i ručnikom na ulaznim vratima napisala „svinja“. Polanski je u vrijeme ubojstava bio u Engleskoj te se odmah vratio u Los Angeles, gdje ga je ispitivala policija. Kako nije bilo osumnjičenika, policija je provjeravala prošlost Polanskog i Tate kako bi otkrila motiv. Nakon nekoliko mjeseci, Manson i njegova „obitelj“ su uhićeni s nepovezanim optužbama, koje su otkrile dokaze onoga što je postalo poznato kao Tate-La Bianca ubojstva. Polanski se vratio u Europu ubrzo nakon što su ubojice uhićene. Poslije je rekao kako je dao sve svoje stvari koje su ga podsjećale na Sharon Tate, i da najviše žali što nije bio kući s njom u noći njezina ubojstva. Polanski je 1969. izgubio i prijatelja i suradnika Krzysztofa Komedu (1931.-1969.). Komeda je bio popularni jazz umjetnik u Poljskoj kad mu je redatelj prišao i zamolio ga da sklada glazbu za kratki film. Skladao je glazbu za gotovo sve njegove filmove sve dok nije umro od ozljede glave. U Americi je najpoznatiji po soundtracku za film Rosemaryna beba. Polanski se 1973. vratio u Hollywood kako bi snimio Kinesku četvrt za studio Paramount. Legendarni šef Paramounta Robert Evans, koji je prethodno angažirao da 1968. snimi Rosemarynu bebu, bio je producent filma. Film se temeljio na scenariju Roberta Townea, a u glavnim ulogama nastupili su Jack Nicholson, Faye Dunaway i John Huston. Kineska četvrt je mračna priča o građanskoj i obiteljskoj korupciji smještena u tridesete godine u Los Angeles, s Towneovom film noir pričom inspiriranom povijesnim nesuglasicama oko prava na zemlju i vodu koje su obilježile urbani razvoj južne Kalifornije tijekom 1910-ih i 1920-ih. Polanski je nastupio u cameo ulozi kao kriminalac koji Gittesu razbija nos nakon što se detektiv narugao njegovoj sićušnoj građi. Film je bio nominiran za 11 Oscara, a osvojio je za najbolji originalni scenarij. Kineska četvrt pokazala se kao njegov najveći komercijalni i kritički uspjeh, a mnogi vjeruju i njegovo najbolje djelo. Danas se film smatra klasikom modernog Hollywooda. Polanski se vratio u Europu kako bi snimio svoj sljedeći film, Stanar, koji je bio temeljen na romanu Rolanda Topora iz 1964., francuskog pisca poljsko-židovskih korijena. Osim što je režirao film, Polanski je nastupio u ulozi Trelkovskyja, plašljivog Poljaka – imigranta koji živi u Parizu za kojeg se čini da je opsjednut mladom ženom koja je počinila samoubojstvo skočivši s prozora iz svog stana. Mnogi su primijetili sličnosti s Odbojnošću i Rosemarynom bebom, a zajedno s ova dva prijašnja filma, Stanar se može vidjeti kao treći nastavak nepovezane trilogije filmova koji istražuju temu urbanog otuđivanja i socijalne anomije nasuprot psihičkom i emocionalnom slomu izoliranog individualca. Snimatelj filma bio je redoviti kamerman Ingmara Bergmana, Sven Nykvist, a Isabelle Adjani i Shelley Winters su nastupile u sporednim ulogama.Polanski se 1977., s 44 godine, našao u središtu skandala s 13-godišnjom Samanthom Geimer (tada poznatoj kao Samantha Gailey). Na kraju je priznao krivnju za seksualni odnos s maloljetnicom.Polanski je 1. veljače 1978. odletio za Francusku, gdje je dobio državljanstvo. Dobio je informaciju da će sudac zanemariti nagodbu, nakon čega bi vjerojatno bio osuđen na 50 godina. Francuska odbija izručiti svoje državljane što je utvrđeno ugovorom između Francuske i Sjedinjenih Država. Prema tome, američki zahtjev za izručenje nije odobren. Američka vlada može zatražiti da Polanskom sudi francusko pravosuđe po kalifornijskim optužbama, ali taj zahtjev nikad nije odaslan.Polanski je svoj sljedeći film, Tess (1979.), posvetio svojoj pokojnoj ženi, Sharon Tate. Prema redatelju, nakon što je provela neko vrijeme s njim u Londonu u ljeto 1969., Tate je na njegovom noćnom ormariću ostavila primjerak Tess of the d’Urbervilles Thomasa Hardyja, s porukom da bi to mogao biti dobar film. Vratila se u Ameriku, a ubrzo nakon toga je ubijena.Tess se pokazao kao komercijalni pogodak, a hvalile su ga i kritika i publika. Polanski je za film osvojio nagrade Cesar za najbolji film i najboljeg redatelja, a zaradio je i četiri nominacije za Oscara (i njegovu drugu nominaciju Nakon debakla Gusara, 1982, slijedio je još jedan, film Ludilo (1988.), s glumicom i modelom Emmanuelle Seigner, s kojom se redatelj oženio 1989.U svibnju 2002. je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu za Pijanista, za kojeg će osvojiti nagrade Cesar za najbolji film i režiju, kao i Oscar za najboljeg redatelja. Nije prisustvovao dodjeli Oscara u Hollywoodu. Nakon proglašenja pobjednika, Polanski je pobrao ovacije većine prisutnih.Tijekom ljeta i jeseni 2004., Polanski je snimio novu adaptaciju romana Charlesa Dickensa, Oliver Twist, temeljenu na scenariju Ronalda Harwooda. Snimanje se odvijalo u studijima Barrandov u Pragu, Češka. U glavnim ulogama su se pojavili Barney Clark (Oliver Twist), Jamie Foreman (Bill Sykes), Harry Eden (Artful Dodger), Ben Kingsley (Fagin), Leeanne Rix (Nancy) i Edward Hardwicke (G. Brownlow).
za najboljeg redatelja). Druge dvije bile su za fotografiju i scenografiju.