Svebor Delić je rođen 22 aprila 1980 godine u Sarajevu gdje provodi ranu mladost i djetinjstvo. Pohađao OŠ Silvije Strahimir Kranjčević na Mejtašu. Godine 1994. Napušta Sarajevo i Jevrejskim konvojem odlazi prvo u Njemačku, a kasnije u Holandiju. Na kratko je upisao i Umjetničku akademiju u Holandiji, ali je zbog nedovoljno motivacije ubrzo i napušta. Piše poeziju a živi i radi u Maastrichtu.
Sarajlija ljubavne vjeroispovjesti
Kažu da je ostaviti sve što uradiš da prenoći najbolji lijek jer slijedeći dan možeš donijeti bolje odluke, ali ovu nepotpunu biografiju kao i moje pjesme pišem u pola jedan ujutro, nabrzinu, bez cenzure, za sve one koji žele da upoznaju jednog romantika, nestvarno divnog ili totalno ludog, što reče moja rodica opisujući me bez dlake na jeziku, u trenutku dok sam imao ljubavno sljepilo za onom kojoj su posvećeni ovi ljubavni i moleći stihovi da mi je sudbina barem ako ništa na kratko vrati. Sarajevo, multietnički grad u srcu Balkana u kojem sam rođen, kao Amorova strijela ostavio je trajan ubod protivriječnosti na južnoslavenskom prostoru,i u MENI i zato ga nosim gdje god da sam i gdje god putujem i pišem pa čak i u ljubavi jer i moj odnos sa mojim rodnim gradom je romansa koja spaja naša dva srca. Njegovo veliko i moje lavlje. Volim slobodu i idem sa njom ponekad tako daleko da bi mnoge moje bivše i dan danas možda počupale svoje kose na samo spominjanje moga teškog i rijetkog imena, za razliku od pojedinih plavki što rekoše da je moćno i snažno.To je valjda zbog Blues- a i Rock n Roll –a koji mi teku venama. Profesionalni vjernik u LJUBAV ne drži za materijalna dobra, ne zanimaju me nešto previše, dovoljno mi je da imam krov nad glavom i da imam šta da jedem.. sve ostalo ima neku drugu cijenu i skoro pa nepotrebno. Ipak, sa ovim stanjem duha želio bih da budem čovjek koji ima najveću ličnu biblioteku na svijetu. Sve dok mogu da stojim na svojim nogama i mislim i dišem slobodno, biću sretan jer uzeti nekome slobodu, znači UBITI njegovu vjeru,misao.. znači oduzeti mu svaki dar i mogućnost da bude ONO ŠTO JESTE I što je duboko u njemu poput ožiljaka, poput mojih stihova pisanih u ime LJUBAVI.
Ako ikada umre moja nada za tobom
Crveno-žuto
Crvena ruža (najljepša)
I opet Sarajevo kasno u noć
Ljubičasti cvijet
Plava ruža na bijelom platnu
Park crvenih ruža
Svjetloplave ruže
Šareni most
Žute ruže
________________________
Ako ikada umre moja nada za tobom
Neće tu biti sahrane, baciće je kao zadnjeg gada
u masovnu grobnicu sa svim ostalim nadanjima i snovima
prošlih vijekova, zasuti solju da više nikad ne progleda
rosna jutra i da se zauvjek zaboravi i ne ponovi mitska
ljubav divlje orhideje, neće biti ispraćaja prijatelja
počasnih salvi, samo prekrivena crnom zemljom pod hladnim
kamenom gdje će sudbina dobijeti jednu SVJETLOPLAVU RUŽU
da bi se narugala i pokazala svoju ljubomoru za uspomenu
________________________
Crveno-žuto
Tog dana dok je sipila tanka ljetna kiša
bacila si se meni u zagrljaj i posadila RUŽE
u moje srce, ZAGRLJAJ koji je bio kao priča
iz basne sa sretnim završetkom, ZAGRLJAJ
kao sa razglednice što putuje čitavim svijetom
ZAGRLJAJ što se sa tvojim IMENOM piše,
slijedeći će biti obećavam vječan
________________________
Crvena ruža (najljepša)
Ako ikada budeš ponovo moja, ako ikada
dozivimo da nas zapljuskuju mora vječnih
milovanja i kada mi budeš nedostajala
iako si tu pored mene, jer svaki dodir tvog
tijela mi je bio premalen za DODIRE koje sanjam,
POLJUPCE koji su lomljivi kao suza kojima
želim da bojim platno tvojih grudi, za RUŽU
koju želim da poklonim tvojim pragovima,
korake što cupkaju po baricama moga rodnog
grada, ULICAMA kroz koje se s TOBOM budem
ljubio i gubio razum od pogleda ka tvom VRATU,
kada budem plakao na kiši u tvoje DLANOVE,
kada se planine pokrenu….tada ćeš biti MOJA VJEČNOST
i na ovom i na onom svijetu
________________________
I opet Sarajevo kasno u noć
Jos uvjek želim da ti pišem…kao i svake noći….
koliko god govorio ovako ili onako o Sarajevu..
realno ili poveden nekim sjećanjima,
taj grad uvjek meni radi interesantne stvari.
Zbog tebe i tvojih očiju ja sam ponovo riješio da ga
posjetim i vidim,
da udahnem zdrave have i osjetim smrad Miljacke.
Koliko god od njega bježao ja se opet njemu vraćam.
Ove godine će biti u sjećanju na jednu
Dr Zhivagovsku ljubav
i jednu plavu kosu.
Julie Christie u filmu je takođe bila plava.
Sve stvari o kojima mastam jednostavno mi se
dešavaju…
ali uvjek korak ispred sna…..pa tako i Sarajevo..
grad u kojem sam prvi put ugledao nebo plavo i držao
tebe za ruku.
Zvučim mozda kao Pero Zubac..koji je volio u Mostaru
jednu Svetlanu.
Samo sam ja puno više ( i još uvjek limvo)
jednu MELIDU u Sarajevu…
________________________
Ljubičasti cvijet
Kisnule su tvoje oči po mojim obrazima,
dok vjetrovi odnose naše uspomene,
dani su sve hladniji a tvoj san u mojim očima
lagano posustaje, i on je na litici umora,
za inat neću da prestanem da sanjam,
ležim bespomoćan u zatvorskoj ćeliji
i čekam andjela sa bojom tvojih očiju
da prekine ove teške lance
sa moje duše zaljubljene
________________________
Plava ruža na bijelom platnu
Danas sam ležao ranjen
na kamenom groblju mojih osjećaja
i san sa tvojim likom me je njegovao,
zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine
ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju,
boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine,
zbog srca, zbog svega
________________________
Park crvenih ruža
Noć je već pala, čujem sat kako otkucava 0:00,
pišem i brišem, želim da perfektno osjetiš ove riječi,
sigurno spavaš, ili si budna kao ja, volio bih da ležim
pored srca tvog, da čujem njegovo lupanje, na krevetu
od CRVENIH RUŽA dok napolju pada kiša tiho kao nada
koja se kao plavi dim što svjetluca na mjesečini provlači
mojim mislima i moli za TEBE, tvoje OČI, tvoje RUKE
________________________
Svjetloplave ruže
Oprosti voljeću te vječno, ZAUVJEK, i kada se
ponovo rodim u nekom drugom obliku, tražiću tvoje oči
….Voljeću te i na onom svijetu, da zajedno gledamo
PLAVE BOJE ovoga neba, da ZAJEDNO letimo na krilima
anđela, da gledam TEBE kako se slatko smiješ i
držiš me za ruku, VOLJEĆU TE VJEČNO
________________________
Šareni most
Kroz mračne sokake mojih misli prolaze preko mostova
začarane sjene TVOGA OSMJEHA.Pijan od samoće što
samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove
tamne noći
u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca,
dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš.
Vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja
dvije krajnosti što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što
mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE
sanjan.
________________________
Žute ruže
Srećo moja jedina, nisam ja samo zaljubljen,
ja sam ludo svisnuo sa svega što ima veze
sa normalnošću, ja više ne živim samo za
sebe, ja sada živim samo za tebe, odavno
već ne spavam mirno i normalno, navikao sam,
svake večeri posvetim zbirku pjesama
mojih snova tvojim dlanovima, i tako
sanjam, sanjam i onda se probudim… i opet
tako satima mislim na tebe, kaži da sam lud,
nedorastao, baš me briga, ja jednostavno
ne mogu da gumicom izbrišem žute boje
tvoje kose sa platna mojih ideala
Ne boj se savršenosti – nikad je nećeš doseći. Salvador Dali