Tomislav Čale

Tomislav Čale rođen je 1962. godine u Mostaru. U vremenu prije rata objavljuje tekstove u različitim publikacijama, bavi se teatrom i muzikom. 1992. napušta Mostar, a od 1993. živi u Danskoj.  Nastavlja sa objavljivanjem radova u časopisima Danske i zemalja bivše Jugoslavije. 2010. godine objavljuje knjigu poezije Ekscentričnost srca. Tekstovi su mu prevođeni na engleski i danski.

Autoportret
Blago siromašnim duhom
Bitka na Neretvi
Čahura, ćelija,  jaje
Izbjeglica uči danski
Križ
Mostar 2001
Na vjetru
Ovo nije pjesma
Pod zvjezdanim nebom
Posljednji trag velikog kraljevstva
Panta rei
Pjesma
Riječi
Slijeđenje Sunca
Srce
Ulaznica za raj
Vraćam se starim ljubavima
You  ‘ re talking to me
Za mene tu više nema mjesta (izbjeglička)

Autoportret

Krug iz kojeg ne mogu
izaći
Sjena koju ne mogu
preskočiti
Jednostavna istina
koju ne mogu doseći
Uobražena luda
koja to
pokušava

________________

Blago siromašnim duhom

1.    Ne može se sve
2.    Znati
3.    Ipak
4.    Ono malo što znamo
5.    Dovoljno je
6.    Naše je
7.    Kraljevstvo Nebesko

Prijedlozi za čitanje:

1 – 2 – 3 – 4 – 5 – 6 – 7
1 – 2 – 4 – 5 – 6 – 7
1 – 2 – 4 – 5 – 7
1 – 3 – 5 – 7
2 – 5 – 7
5 – 7
7
.
.
.

________________

Bitka na Neretvi

Opkolio sam te
sa svih strana

Uzdrhtalu
Preplašenu
Divlju

Nadirao sam
sa  sjevera i s juga
odozgo i odozdo
ali ti se nisi predavala
te prohladne noći
u dolini Neretve

Istrgla si se
i napravila proboj
iz mog čeličnog obruča
srušivši i posljednji most između nas

________________

Čahura, ćelija,  jaje

Bezimenom isposniku

Nit po nit svoju čahuru pletem,
rešetke ćelije suhim cvijećem oplićem,
povlačim se u sljepilo jajeta.

Mrtvi let, bez lepeta krila,
bez daška vjetra –
to svetošću zovem.

Lažnim i opasnim snom
život nazivam.

Ima li ičeg većeg,
ima li ičeg svetijeg,
od gluhe smrti u čahuri?

I Bog će,
kad Strašni sud dođe,
nad takvim zaplakati.

________________

Izbjeglica uči danski

Opet susret s nepoznatim morem.

Oprezno jedno drugom prilazimo
I jedno se u drugom ogledamo.

Poredimo naše beskraje i dubine,
Stidljivo pokazujemo naša čudovišta.

Novo me preplavljuje,
Potapajući moje dosad sigurne obale.

Svaka riječ ko nježni bodež
prolazi kroz mene,
učeći me ponovo
stvarima koje znam.
________________

Križ

Nošenje križa
Jedino je još teže
ne nositi ga
________________

Mostar 2001

Raspolovljeno srce
raspolućeni um
razderane duše

Križ i luna
stražare
na svojim stranama pakla

Ezan i zvono
odjekuju
nad razrušenim rajem
________________

Na vjetru

Volim izaći na vjetar u preširokoj košulji
i pustiti ga da njome vitla
k’o zastavom…

Tad’ pažljivo motrim:

Gdje prestaje vjetar, a počinje košulja?

Gdje prestaje košulja, a počinje tijelo?

Gdje prestaje tijelo, a počinje…?
________________

Ovo nije pjesma
(za Renea Magritte-a)

Slika nije Riječ
Riječ nije Slika
Ipak
Nijedan potez perom
Nijedan zamah kista
Ne bi imao smisla
Kad ne bismo vjerovali u suprotno
________________

Pod zvjezdanim nebom

Jednoga dana svaka će zvijezda
postati nož.
(Sijaće zlokobno i hladno
oštrice s neba).

Jednoga dana, kad počnu padati,
jedan će bodež sigurno biti moj.
(Sigurno će se zabiti duboko,
do srži, do samoga dna).

Jednoga dana umirat ću dugo
zvijezdom proboden
pod zlosjajnim nebom.
________________

Posljednji trag velikog kraljevstva

Grad mi uništen
zidovi mu srušeni
kapija razvaljena

Hramovi spaljeni
sveti prah predaka
na četiri strane razvijan

Riznice tajne pronađene
blago razneseno
ni novčić za pod jezik nemam

Izvori mi zatrpani
bunari potrovani
zemljom mi aveti kruže

I prije nego što postanem jedna od njih
nepoznatom pogledu ostavljam ovaj zapis –
posljednji trag velikog kraljevstva
________________

Panta rei

Pjesma je poput rijeke.

Onaj koji uranja u nju
nije onaj koji iz nje izranja.

I ona se mijenja –
nikad nećeš dvaput ući u istu pjesmu.

I ovaj što je piše
nije više isti –
prevalio je beskrajan put
bjelinom papira.
________________

Pjesma

Jednom se rodio jedan čovjek
sa jednom pjesmom –
jedna glava i pjesma plava.

I što je još gore i nije na mjestu,
čovjek je pjevao svoju pjesmu.

I zalud novac i molbe duge,
on neće da pjeva pjesme druge.

I zalud sila i prijetnje sve luđe,
on neće da pjeva pjesme tuđe.

U noći dok je tekla rijeka,
ubiše pjesmu i čovjeka.

I poslije mnogo sivih dana,
rodi se jedna mudra glava
i reče svima što htjedoše čuti:
„Njegova pjesma bila je prava“
________________

Riječi

Hoćemo li ikada
naići na riječi
moćne od sreće,
riječi k’o mostove i duge,
da se njima pokatkad išunjamo
iz ove prečeste tuge
ćutanja?
________________

Slijeđenje Sunca

Život je samo slijeđenje Sunca.

Svi mi zadihani
u čudnoj želji
idemo za njim.

I kamenje i trave
I ptice i ljudi.

I ko zaostane –
- sledi se.

Ko požuri –
- izgori.
________________

Srce

Srcem slijepi
zderaše mu kožu
i nađoše zvjezdano nebo
ispod nje

Nađoše oko umjesto srca
i srce umjesto očiju

Zabiše glavu u pijesak
da ih ne nađe
njegov zaljubljeni pogled

On podiže oči nebu
i sebe među zvijezde postavi
a srce ostavi nama

Reče da će se vratiti
da nas za srce upita

________________

Ulaznica za raj

I pored svih grijeha
kojih nije malo
i koji nisu mali
vjerujem
da će mi ova pjesma
poslužiti
kao ulaznica za Raj
________________

Vraćam se starim ljubavima

za Arsena Dedića

Vraćam se starim ljubavima
Ranim jadima
Kišovim i svojim
opet lutam jagodnim poljima
u čuvenom plavom mantilu
plešem do nakraj ljubavi

Sa Sjevera su dopirali
Krici i šaputanja
Sa Zapada Zvuci tišine
Sa Istoka Strah i nada
Mi smo se sklanjali na Jug
i tamo voljeli
skriveni između
sunčevih zraka
i morske pjene

I sada
dok ležem u svoju besanu postelju
pokušavam prevariti noć
i odagnati moru
vraćajući im se
Sto godina samoće
neće mi biti dovoljno
da ih se sviju
prisjetim

________________

You  ‘ re talking to me

Meni govoriš
govoriš meni
u praznoj sobi
iznad prazne ulice
u gradu
ispražnjenom od ljudi

Meni govoriš
govoriš meni
u ovu kasnu uru
kad je vrijeme isteklo
i za tebe
i za mene

Meni govoriš
govoriš meni
posljednjim riječima
koje nigdje neće biti zapisane
koje nitko neće upamtiti
osim mene

Meni govoriš …
________________

Za mene tu više nema mjesta (izbjeglička)

Tu ima mjesta za kineske trgovce
za ukrajinske kurve
talijanske karabinjere
španjolske čuvare lažnoga mira
za turske konzule
britanske špijune
za svu bjelosvjetsku kopilad
ali za mene tu više mjesta nema…

Tu ima mjesta za velebne vile
za survane mostove
za sablasne kuće izvađenih očiju
što na nas u noći slijepo zure
ima mjesta za crkve i džamije
što im tornjevi i minareti bodu nebesa
dok ne prokrvare u rumenom svitanju
ali za mene tu više mjesta nema…

Ima mjesta za zločince i heroje
za nove bogataše
stare prosjakinje
za kljaste slijepe ojađene napuštene
za moga mrtvog oca i moju živu majku
ali za mene tu više mjesta nema…

A nema ga ni ovdje…

Samo jednostavne stvari nikad ne razočaraju.
E.M.Remark