Rođen sam 1974. godine u Beogradu.Osnovnu i srednju školu završio sam u Podgorici.Narednih šest godina sam živeo u Ruskoj Federaciji.Zatim, četiri godine provodim u Kikindi. Nakon toga sam živeo i radio u Podgorici kao profesor razredne nastave. Danas sam nastanjen u Českoj Republici. Napisao sam do sada tri zbirke neobjavljene poezije („Anticitati”-1993.godina, „Amoralita”-2004.godina i „Retrospektivna poglavlja”-2008).
Minutni traktat o duši
O sebi
Otkucaji
Pablo
Pejzaži
Poetica tristeze
Triptih
Umesto astronomije:anatomija zalaska
______________________
Minutni traktat o duši
(za tautologizam Zbignjeva Herberta)Neću vas dugo zadržavati
svojim akademizmom beskorisnosti…
Samo eto:
Prvo su me učili da srce i duša
nisu celine istoga mesta
nad Adamovim rebrima,
te da je to samo
prevara teorije relativiteta.
Onda sam je godinama
zbog Junga i boljitka nam nesvesnog
tražio u krošnji nad ramenima.
Istok me je zaveo na put odvažni
do potrage za bitkom svetlosti u utrobi,
a stari Žid Manhejm mi se godinama
žalio (dok sam ga oprezno vukao za nos
ne bi li mu izbrijao umazane brke)
da mu duša, već odavno,
u nosu jedva što tinja.
Danas kad
kriza,jaram,kobnost i katarza
hrle odsvuda na nenastanjenu dušu,
ne čini li Vam se, mudri pane,
da je ona više nego ikada pre
svima nam u petama-
odmah ispod mesta
zbog koga je Ahil platio glavom?
Ili je to samo minutna reminiscencija
maloga čoveka, velikih strahova…
Gospodine Kogito!?
Jablonec nad Nisou,28.II.2012.
______________________
O sebi
Prvo sam bio monocit
i genocid nad severnjačom
zatin erogena zona,
pa entropija sveukupnog
sistema…
Bačen kao ispljuvak
u akvarijum
sa kriptodepresijom istorije
trudio sam se
živeti dalje,
al’sve ostalo
beše fatamorgana…
Podgorica,1992.god.
______________________
Otkucaji
Srljam u dubine
tako plitke,
prozračne
i pročitane.
Davim se u plićaku
mizerija i vizija.
Genija razvrata,
ludaka bespuća,
skorojevića po prirodi,
sve ih prepoznajem.
Zastave na pola koplja,
biblijske priče,
arhanđeli što mutiraju
kucaju u otkucaju tela mi.
Ja živim još,
al’ bestidno
i ko zna ko će mi stati na kraj,
Bog ili batina!?
Podgorica,1992.godina
______________________
Pablo
Ti si nerođeno dete,
krvavo vino
što se grozni mrak
opija njime.
Ti si razapeto
devojačko telo
što počivana oblačnoj gitari.
Muzika ti se rađa
iz peska;
flamengo ti je
bik
sa čempresom u nozdrvama.
Opstaješ samo od ponoći
i bratski me privijaš
kada mi nemoć
eksplodira u grudima.
Podgorica,1992.godina
______________________
Pejzaži
Issi Kobajašiju
MANTRA
Miris
grančice bagrema
ježi me
kao
strujanje OM-a…
POJAVA NA MOME DLANU
Pčele
oprašiše cvet.
Linije izmeniše smer
svoga strujanja…
HUMANA NATURA
Zvede trepere,
zrikavci me uče
biti čovekom…
ISTOVETNOST
Srećan u polju ležim,
dok pšenica se na vetru leluja…
Sad sam i ja lelujav
i pšenica u polju je srećna…
UTOČIŠTE
Magla guta sve obrise…
Prvi put za ceo dan
dobih potrebu
za sobom…
RUSKI ČAJ
Pijem čaj
-s poštovanjem-
prema vama
divne trave…
TUGA
Rastajemo se.
U očima
još samo
zelena polja…
JAPANSKI MOTIV
Muho,muho,
evo
Ti
ruka
prijateljstva!!!
U PLANINAMA
Rak u bistroj vodi.
Neizreciva
jasnost suštine…
OBLAČNO
Slobodno
se roguši
Nebo,
Ja sam na
Tvojoj strani!
SRDŽBA
Svakodnevna
kravava bol
u očima…
Posečana
vrba
sa gradilišta…
Kikinda,2001.godina
______________________
Poetica tristeze
(za hiperionstvo B.Hamvaša)
Zgusnuta teskoba u utrobi jesenje čeznje
Sve blisko odaljuje u smut,
a daleko bliži nemušti.
Razlog postojanja bi:
Zatrti tragove na ovome jesenjem drumu
Gde prašina samo
Znade za čovečju sudbu
A glina jedino plače
Za njime ubogim.
Lice Heraklita opevati ne htede
Pa sada Prometeja useli u se
Da groznicom koštanom
Sećanje u telu pothranjuje
A žudnju čuva
Za pamćenje potonje
S dušom u nosu i đavolom za vratom
Ništa mu više ne zapljuskuje misli….
Podgorica, 11.IX 2010.god.
______________________
Triptih
1.
METAFIZIČKO
U ovome vrtu
sve smirajno
je trajno.
Oči su spašene
Traženja odgovora…
2.
SVETOST
Kada me ponize
bezrazložnim bolom,
svaki je dan neizreciva lepota:
Marljivi mrav…
3.
SPEKULATIVNO
Nema mojih reči,
no ja nisam tiš.
U svemu je sve
skakavaca boj…
Sombor,2004.godina
______________________
Umesto astronomije:anatomija zalaska
Z.Vukanoviću
Pri
zagledanosti u polja ječma (pojmovi samoslobode)
shvatio sam značaj mirisa-iako je
tužan-saznanje o nemim-florinim-znacima
procvetalo me je.
Pesma (svesna tragičnost)
prebolela je zalazak sunca-rumeni prasak bola
vreme u vazduhu-kao gubitak hemoglobina u krvi-
počelo je isčezavati;
zagledan (dok oči vodile su svoj život)
uz glasove vetra-pevao je gospel letnje oluje-
razmišljao sam o rastancima-nasilno prijatelji-isčezavaju;
u paranoju (organizovani kompleks zle kobi)
kada je u smislu postojanja
još samo apsurd višak života-
… možda bi se čovek oslobodio duše?…
a možda sam
P.S. tada još bio dete sna
i ne znadoh da je gubitak razuma
najveći dobitak bezbrižnosti !?
Podgorica,1993.godina
“Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan čovjek nikad nije bio potpuno i do kraja on sam; ali svaki ipak teži da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije.” Hermann Hesse