Karlo Šoštarić

Rođen 1944.g. u Grazu /Austrija/, a od 1945. živi u Hrvatskoj i posjeduje hrvatsku domovnicu. Nakon završene gimnazije radi na poslovima investicionog održavanja, tajničkim poslovima – pretvorbi KK “Lokomotiva” u u KK “Cibona”, voditelja stalne izložbe i razvoju male privrede u sklopu Poslovne zajednice male privrede na Zagrebačkom velesajmu. U ranijim je fazama zaposlenosti obavljao najviše društvene funkcije – u radnim sredinama – predsjednik omladine, sindikata i izvršnih odbora. Od 1982. g. bio je djelatnik negdašnjeg Saveza izumitelja i autora tehničkih unapređenja, potom Hrvatskog saveza inovatora, na poslovima tajnika časopisa Inventivni radnik , urednika časopisa Glasnika Hrvatskog saveza inovatora i  predavača u raznim dijelovima zemlje, jedno predavanje u Kini, u području inventivnog rada. Od 2003. godine u Hrvatskoj zajednici tehničke, Odbor za koordinaciju udruga inovatora i program inovatorstva, kao stručni suradnik na mjestu voditelja Savjetovališta za zaštitu industrijskog vlasništva i predavača u području motivacije, kreativnosti i zaštite industrijskog vlasništva, na poslovima: • na zahtjev suda vještak u procjeni naknade za usvojenu inovaciju i utvrđivanju razine invencije, • organizatora različlitih domaćih i inozemnih izložbi inovacija, samostalnih ili u sklopu sajmova i stručnih skupova • kreator idejnih rješenja plakata, omota i drugih vizualnih komunikacija. U cilju popularizacije znanosti, a posebice tehničko-tehnološkog stvaralaštva, za cijelo to vrijeme objavljivao je stručne i informativne autorske tekstove za potrebe raznih izdavača – surađivao u časopisima (Tehnička kultura, ABC Tehnike, Vatrogastvo, Gazophylacium, Modra lasta, Glasnik Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo), uvodni i drugi stručni tekstovi u katalozima INOVA, biltenima, zbornicima radova i knjigama (“Prvi Zbor inventivnih radnika Hrvatske”, “Masovni inventivni rad”, “Management i poduzetništvo”, Mladost, Zagreb, 1994.g. “Inženjerski priručnik, temelji inženjerskog znanja”, Školska knjiga, 1996. g.). Do umirovljenja radio kao član ocjenjivačkih sudova na domaćim izložbama, a od 1990. do 2004. g. bio je neprekidno je organizator i voditelj hrvatskih delegacije na Brussels Eureka u Belgiji. Organizator više stručnih/studijskih putovanja u inozemstvo. Od 1994. stalni je član Međunarodnog ocjenjivačkog suda BRUSSELS EUREKA. Jedan je od osnivača Europskog savez inovatora, više udruga inovatora u Republici Hrvatskoj i Hrvatskog robotičarskog saveza. Godine 1994. dobitnik je ordena Viteza Bruxellesa, za stvaralaštvo. Godine 1999/2000. samostalno objavljuje dvije knjige; “Moć misli” /u više izdanja/, te “Neki drugi ljudi” /o invenciji i dekadenciji/, s posebnim osvrtom na razvoj mozga posljednjih osam milijuna godina. Posljednjih godina priprema građu za treću knjigu pod radnim nazivom: Iluzija ili geometrija kaosa, koja razrađuje tezu da sva geometrijska tijela nastaju agregacijom ili derivacijom zamišljenog tetraedra na vrhovima, budući da obod i stranica ili ploha ne postoje u mikro svijetu. U makro svijetu materija u kristalastoj formi ili čvrstom stanju ima prihvatljivo vidljivo obličje zbog male udaljenosti između čestica. Služi se francuskim i njemačkim, djelomično talijanskim i engleskim jezikom

Arca
Autohipnoza
Buongiorno tristezza, mia belleza
Dan nije tmuran
Drvo je prvo
Gea i nova zvona
Iza vjeđa
Naviru ekstaze
Oda djeci
Opčinjen
Pakleno-rajski grill
Pogled s Parnasa
Tajni dogovor

Arca

Zbogom Dies irae! Kraj strepnji,
Dugom putu za bića što bježe u dvoje,
Noina Arca u zaljev siguran stiže,
-Luka pruža ruke svoje.

Izlaze – al’ u troje!
Noa klima bradom:
Prinove to su, Božja bića!
-Al gle, nijedno bez bijelog repića!
No jednog bića – nema!
Gdje se mogo’ skrit’?
Pogleda Noa pored svojih nogu,
Zeko, s repićem bijelim na kraju tijela,(Gle istinu pravu),
-Skrušeno pognuo glavu.

______________________________

Autohipnoza

Piši samo o dobrim vijestima,
Ne volim crnjake.
U redu: niti ja ne volim mračnjake.

Gledam Te kako tragaš za svojim likom,
Negdje u zrcalu samoobmane.
Pružam ti ruku izbavljanja,
Nalazim samo tvoje sjene.

Ti si sebe tražio u zrcalu ega,
Sad je prekasno za dodir srca:
U vlasti si autohipnoze,
Duša se Tvoja uzalud koprca.

Možda negdje, jednom,
Pronađeš vrijeme za druge.
Na cesti prolaznosti putuju dvije pruge:
Svaka ima svoju priču,
Ali se ne dotiču.

16. lipnja 2009.g.

______________________________

Buongiorno tristezza, mia belleza…

Pun entuzijazma i pasije,
ne odričem se strasti,
ništa ne ostavljam za kasnije.
Svu divna glazbu svijeta
Darujem divnoj ženi,
-    ona je u meni…

*
Sav u znoju, s Tobom liježem,
S Tobom usnem,
S Tobom se budim,
Cijelog sebe u Te zgusnem,
Cijelu Te noć ljubim
-    Samo da Te ne  izgubim…
Ko Lutajući Holandez
Za Tobom tragam.
U mislima te cjelivam
-    Po cijelom tijelu dragam.
Da duh postoji
Čemu kriti,
Ti bi odavno djevica
prestala biti.
Tko će da izbroji
-    Novorođena anđeoska lica…

Ne odustajem od svoje pasije,
Prepoznaj prožimanje, životnu tantru,
-    - Ljutnju ostavi za kasnije…
______________________________

Dan nije tmuran

ma sve nebitno ostavi,
samo se okreni sebi
svatko te pomalo gnjavi,
od sebe kreni, to nije
narcisoidnost već samoodgovornost,
tada te bolje vidim…
/valjda je Jesenjin kriv,
da dan nije tmuran, siv/,
jer ti pripadaš,
oprosti, i meni
ali ne kao stvar
već pojava divote
duhovne ljepote
topline,
sve nek krepa
samo nek moja uspomena,
sjećanje na Tebe- sine

- jer meni si istinski lijepa
toliko si mi dragocjenih trenutaka poklonila
da Ti ostajem zauvijek dužan
tamo gdje jednom moram otići
- napustit’ rodna gnijezda
više zbog toga nisam tužan
svojom si me skrbi zagrlila
zasjao je moj novi obraz
u mojim očima sada sjaji nova zvijezda

- Tvoj čarobni odraz…

______________________________

Drvo je prvo

/prijatelju, znalcu, ekologu, humanistu, dr. sc.  Jurju Medvedoviću – piscu/

U ruci knjižica, obličjem mala,
u svaki džep bi se uvukla,
u svaki lagodno stala

ko rasna žena, kad se svuče
svakom vlati svoje kose
probudi srce – gle uzdignuće

Prepoznah osvajanje sreće
kao da izrasta novi Russell
knjiga je mala, al postignuće…

I sjetih se jedne divne misli,
„…čovjek u svojem životu
mora ostvarit težnje svete,
POSADIT DRVO
/ono je prvo/,
NAPISAT KNJIGU,
I ODGOJIT DIJETE…“
-    Tek tad je spozn’o istinsku ljepotu.

*
Bogataš ima sve zakone u torbi,
Bogataš je samog Lucifera dobar znalac,
Ja sam unaprijed gubitnik u neravnopravnoj borbi,
Bogatašu je svaki siromah talac.

Bogataš ima krvav novac,
Siromah,  poput  kurve,  samo svoje tijelo…
Bogataš baca hranu psima,
Siromah nema za jelo.

Bogatašu je novac izvor svih prapočela  i počela,
Al dolaze nova svijetla, stižu ideali,
(„Otvori dušu idealu
U srce metni dio neba
I ljubi sjenu, ljubi ženu,
Al’  ljubit, to je što nam treba…“ Th. Gautier)
Čuju se nova zvona,
Dolaze velikani – presedani,
Balzamirat tobožnja načela,
Naziru se bolji dani:
(„…da bio velik bio, budi cio
u ničem svojem ne pretjeruj, /oduzimaš moć istini/
sav budi u svakoj stvari,
stavi sebe kolik si
u najmanje što radiš!!!… F. Pessoa)

Mudri će nužno splesti misli
-    Prsti su svak’ za sebe slabi,
I složno dignut snažne šake.
Udruženi postaju moćni, jaki
-    Gle tajkune, nešto su se pokisli…
Dolazi doba nade! Otvorit će se pak’o
KAD PRVA HULJA PADE,
POSLIJE VEĆ IDE LAKO…

*
Idealu svojem stremim, iluziju grlim,
Ko žedna zemlja što žudi svaku kaplju kiše,
-    Utopija moja draga, ja te ljubim!
Odlazi okrutna duhovna sušo i ne vraćaj se više.

*
(…“Trenutak taj da u šaku stegnem ,
Za odlukom da posegnem .
Kako da se onda uputim?
Kako da se od krzmanja odbranim?
Kako da se usudim? … T. S.  Eliot, 1888, 1965.)

Hvala Eliotu. Usuditi se – da!
To je moć. Silna volja k’o mentalna energija.
-    U tome je tajna sva.
Tvoja i moja zajedno? Rađa se sinergija!

*
Ti si moj dobar znanac,
Nedostaje samo jedna karika -  iskrenost,
Da se stvori lanac
Potpunog prijateljstva – prisnost.

Prijateljstvo i ljubav dva su cvijeta
Na jednoj biljci što ih vrijeme ne briše,
-    Ljubav tek ima par latica više…
(l. lipnja 2013.)

______________________________

Gea i nova zvona (odlomak)

Što je Gea nego tužno zvono
Usamljenog svemira glas.
Poruka nekom, negdje, nekad
Dođi, i spasi – od samih nas…

Od pojedinačnog do općeg – pisao bih, naivno, djetinje čisto:
Sunce, zvono ljubavi, o sustavima vrednota,
U srcu jasno i bistro.
Ali Tebe vuku druge misli –
Voliš svijet banknota!
Ima – nema. Kakva nula.
Sve je jedan – ili ništa!

Pričao bih Ti o problemima svijeta
A ti guraš glavu u pijesak
I tražiš naočale boje ruža.
Ne vidiš da Ti se istina ko dječji pogled- čisti vrijesak
Na dlanu pruža.
Pokazao bih Ti putove srca
Oblake i leptir,
Tebe smeta svježi zrak i blato. A srce, dušo
Ili se okamenjuje ili puca,
Moje još nema mira.
U njemu moje malo zvono trepti,
Na Tvoje uho kuca.

Ja sadim borove i volim travku
Ti bi sjajnu kuću, svijet betona
- čistu luku.
Ja bih alge na plaži,
vjetar što kroz kosu pleše.
Tebe privlače sterilna staklena zvona.

Uzalud na vrata Tvoja zvonim
Tebe tražim – a Ti negdje – svoja,
Poljubio vrata (valjda iz inata).
Ti šutiš, a ja se nadam: postojiš.
Novce ili dane brojiš – važno je da se ne bojiš. Tko mi brani pristup k Tebi? Moj anđeo!
Poruku mi šalje kradimice:
„PAZI, DEMON IMA ANĐEOSKO LICE“.
Što me štiti od demona?
Samopouzdanje i vedrina:
Samo moja unutarnja- Z V O N A !

______________________________

Iza vjeđa

(…“I sve se vrti u spirali
Labirintu mutnom, sličnom srcu…
Sergio Milliet, 1898 – 1966.)

*
Oprostite  na smetnji
Život je možda
u duhovnoj kretnji…

*
makovi i jasmin,
jasne oči k’o zrcalo duše
odgovor, a ne šutnja

što reči a da nehoteč
ne povredim jednu dušu
odnos – to je kušnja

kad kažem vama
vašoj  se mladosti tiho obraćam
ja sam starac
što tragam za smislom
a pored mene, u mojim
skrivenim mislima, jedna je  – dama

ona, i uvijek samo ona,
nek bude  ličnost što zrači
da svima, dalekim i najbližima
znanim i nepoznatim,
nešto znači,
- samo da ne bude sama….

*
Sanjah zavodničke oči.
Odlučih prekoračit prag obzira
I i poslat stihove
Možda će se javit,
Tiho, kriomice doći…

Ja ću njoj se divit postrance,
Onako, usputno,  nisam zainteresiran.
Al neka zna, da voljet ljepotu
Nije nagon pedofila
Već pozornost starca
Kojem  sam svemir odzvanja.

Oprosti, nisam kriv
I tako daleka si mi mila.

*
Odloži bliski susret, došlo je do usijanja,
Ko Sunce gorim, eruptiram
Kradomice okrećem glavu
Samo te mislima nježno diram…

nebitnu pojavu ne smatraj smetnjom
(manji nabor masti,
to nas ustvari čuva, to je
zaliha, troši se kretnjom)
kao i pojava boli…
Da, sve ono što me boli to imam
Ah što je patnja ako se voli…
baš takvu te tiho grlim dok spavaš
i sanjaš samo svoje snove

-    uz Tebe ko dijete i ja snivam[1]

*
Odgodi trenutak van kontrole.
No, kontrola je drugo zlo.
Pusti da budem Tvoja sjena
Odsjaj Tebe, samo to.

Iz mene još pjesme same teku
/ja nisam gramofonska ploča,
pisac po narudžbi za govore na odru
lažni stihoklepac…/
ko potoci bujni, k’o Tvoje grudi…

iz mene eruptiraju u novu rijeku
lavine misli, ostati čistog srca,
- da čarobnice, još nešto se u meni budi
osjećam – mi smo se već kradomice stisli
i nešto čudno sada grca

šutnjom pečatim što mi se snilo
dok Te ne sretnem onako slučajno,
ma gdje bilo….

*
Uzmi od mene, save or delete,
moje lude misli što do Tebe lete,
ispod  neke kose sijede…

Nisam Ti pokazao koliko Te želim,
DA  TI SE U SVAKOM  TRENUTKU
SVE VIŠE RADUJEM, VESELIM,
DA ŽELIM  UPOZNAT I TVOJE MANE,
(KAO I TI MOJE),
što mi se snilo,
DA TE SLUŠAM  DOK ZBORIŠ
Osjetit Tvoje bilo,
… I kad šutnjom govoriš.

Pjesnik je možda ipak čudno stvorenje,
Svaku pojavu prigrli
Ali kad se treba samo za jednu jedinu pojavu vezat
Razum ponekad pakleni nadjača srce
Jer s ljubavlju se ne smije igrat

______________________________

Naviru ekstaze…

Ti ljubiš moje tjeme,
Usne,  oči,  lice,
Obraze svoje Žene ,
Bogorodice,
-    Naviru ekstaze…

I dok me ljubiš prožima me sjeme
Mliječne staze,
Oplođena virgo intacta,
Postajem novog Boga Mati!
Ja ću njemu dah i život dati!
-    Naviru ekstaze…

Jednu dojku dajem Sinu,
Drugu pružam Ocu,
I gle,  ljubav odagna tminu…

-    Nadiru ekstaze…
dal više vjeruješ meni
-    ili svojim očima

*
zahvaljujuć GMO tehnologiji
budućnost ne pripada muškarcima
već dobrim frižiderima

*
vidim, ideš i razmišljaš o slasti…
ne samo hodam,
za razmišljanje nemam ovlasti

*
ti se u sebi smiješ
tebe prate muze
nešto od mene kriješ…
prestanem li se smijati
ostaju samo suze

*
pišem samo ono što ima značaj
za najvećih broj ljudi
šutnjom raspirujem zločin…
strpljiv sam do neke mjere
nakon toga se poludi
-    čuvaj se bijesa strpljivih ljudi

*
Ti si kao dragulj vrijedan,
potok čist i nemiran …
-    il samo proziran.

*
Dvojim da srcu možeš zapovijedat
srcu se trebaš predat.

*
Želim te nečim lijepim iznenadit
Od svakog trena svečanost uradit.
Želim od Tebe učit
i uvijek Ti nešto novo pokazat,
želim te sitnicama razveselit.
Želim se rodit i umrijet u Tebi.
Naravno, sve je u osjećaju mjere,
-    tek ljubav mjere nema.
Ljubav je veličina sama po sebi
U ljubavi trajno strast drijema.

Želim Te milovanjem uzbudit
želim Te nježno uspavat…
želim Te cjelovima probudit
Dok spavaš ljubim Ti oči
usne vrat, grudi…

Dok stvaram uz Tebe novo biće
Oboje smo hipnotizirani, u ekstazi,
Gledam netremice tvoje zjene
Želim te vječno mazit.
-    Sok života ko gejzir iz mene krene…
Ni sluga ubijenoj pjesmi nije,
Negdje s neba mi se ruga,
-    Tješi me ili se smije…

Oprosti. Ta riječ je postala trivijalna…
Sada i pjesmu novu davim.
Čujem  – jeca, grca.
Još trenutak, dva,
Odrekoh se svoga srca.
Oprosti. Ta riječ je postala trivijalna…

Oprosti. Ta riječ je postala trivijalna…
Napolju pada kiša.
Jeca ili romori.
Ne viči, govori tiše, ja trebam TEBE!
Svaka kap mi nešto govori…
Ja od Tebe skrenuh glavu
I tog trenutka odrekoh se – sebe.

-    Oprosti. Ta riječ je postala trivijalna…_

_____________________________

Oda djeci

Davno pisah poeziju, kažu: mladenački nemir.
Sad sam deda, imam novo djetinjstvo, zar ne?
Nek’ teku misli dok me Muze hoće,
- I rastjeraju – valove gluhoće.

Odjeci svijeta su – dječje oči.
O djeci svijeta iskreno pišuSamo pjesnici i majke.
Svi drugi nevješto lažu
-Djeci govoreć’ –bajke.

Djeca su – tako se kaže,
Radost svijeta,
Bića nevina k’o latice cvijeta,
- Tek malu pozornost traže.

Djeca su naši sutrašnji suci,
Osjećaju iskrenu i ružnu riječ,
Djeca od odraslih uče,
-Pružaju ruku – tvojoj ruci.

Djeci su – mala, treba im prići bliže,
Sagnut se, na pod s njima sjesti,
-Malo? I to ih često – zaobiđe.

Igra pripada samo – djeci.
Ljudima, zapravo velikoj djeci,
Ostavljam samo igru riječi.
I to je puno,
- Ako zbore ružno.

Ne kupuj dječju ljubav stvarima,
Poklonima lažnim,
-I njih i sebe činiš – nestvarnim’.

Djeca su naša zrcala,
Ručice i oči su njihove riječi,
Otvori za njih svoju dušu,
-
U tebe će prijeći.
Svako je dijete novi izvor,
Neponovljiv, jedinstven.
U djetetu svakom svemir sniva,
- Njegovo oko baš tebe cjeliva!

______________________________

Opčinjen

Gledam te, prijatelju stari,
Kako se mijenjaš na gore,
Opčinjen vlašću postaješ rob
Gradeći za se lovorov vijenac,
Spomenik ludosti za vlastiti grob,
Jadni stvore.

Poznavao sam te, čini mi se,
Uvijek s osmjehom na licu, naivno dijete,
Sada si otuđeno biće,
Nalik sotonskom stvoru;
Iz tebe pohlepa niče.

Žudiš za vrijednostima bez značenja,
Rabiš nemušte, otrcane fraze,
Tvoje se riječi prazne, bezlične,
Utapaš se u grotlo ceremonija
I upitnih proslava,
Tvoj se život rastače
Nisi više izvor humanog zračenja.

Lažeš sebi i dugima
Kroz celofan održivog razvoja,
Razapet ludilom ega,
Truje te smeće tobožnje kulture.
Osluhni – ljudima je dosta svega,
Sve glasnije negoduju, bruje.

U vlasti vlasti
Sve si manje ličnost
Brzo učiš perfidno krasti
Srce je tvoje otrovala okrutnost.

Nešto gradiš veliko, mrtvo,
Spomenike do neba, bez duše.
Moje se lice smrklo
Iluzije se ruše.

Urušavaš se iznutra,
Tužno je to saznanje.
Upitno je naše sutra,
Nestaju dječje sanje.

14. 06. 2009.

______________________________

Pakleno-rajski grill

Hvala Ti dragi Ed… ljudino preko bare,
Tvoja su pisma iz Arizone
Melem za moje nosnice i oči,
Napast za našu perad, ribe, ovce, svinje i krave.
Hitno šalji Trumanova jaja, ne štedi avione.
Grill je virus od pamtivjeka
Sotonski privlačan miris strave,
Pećenje je, kažu,
Bolje od mlijeka,
Grill ukusniji od trave.
Ah nije istina sve što ljudi lažu.

Pišeš da je vatra stara par tisućljeća…
Čitaj knjige, ako već vjernik nisi,
Od Sunca do vulkana,
Milijune godina plamen Ti prijeti;
Požari šuma i savana…
Vatri pripisujem magičnu moć:
Rastjerala je duhovnu samoću,
Produžila dan, skratila noć,
Alkemiji dala krila za zloću.

Sve ostalo – a posebno patnja živih bića
Na vatri ili u loncu,
Oprosti, sve manje mi je privlačno.
Osjećam gorki okus krvoprolića,

Uz vatru, gle, gle,
Globalno zatopljenje
Vodi te koncu.

______________________________

Pogled s Parnasa

Raj Helena, sjedište Apolona,
Muza. Hram književnosti.
Nimfe plešu – slika oku ugodna. Idila.
- Toči se nektar, konzumira ambrozija – prava milina.

Čuje se zvuk Apolona lutnjeG
lazba božanska u srce dira,
Dok strune jecaju – nema ljutnje.

Bozi, oni glavni, cupkaju –sjede
.Puti se igraju, sve od sreće blista,
-Djeca su i u raju ista.

Boginja jedna drugu hvali,
Ljepotom se nadmeću,
-Iza leđa ogovarajuć’ – treću.

Jači Bozi, sve u igri,
Mlađe Bogove tuku,
-Hermafroditi se šeću, rukom pod ruku.

Plejade u padu obzorja krase,
Opisu ljepšem nema mjesta,
-Poželjeh doći, i to smjesta:

Gospodo, Bozi! Pjesnik Vas moli,
Za susret, barem trenutak,
- Tek da dirnem Raja kutak“.

Svi:
Čast nam je ugostit’ takvog gosta!
Kronos, (Apolonu): Hitro uprezi kola,
-A ti Hefestu, ispeći vola!

Pitate se što se dalje zbilo?
Nisam napiso’ zbog
Najvažnije sporedne stvari svijeta
(Tko mari za probleme),
-Počelo je drugo poluvrijeme,
NASTAVKA NOGOMETA!
______________________________

Tajni dogovor

Kad mudrost i odlučnost
Jednom sklope tajni dogovor,
Gle, odjednom Tebi ruku pruža nova cesta,
-Svaka dvojba, pogovor – nesta.

Tad kreči! TI staze nove stvaraš!
Na putu već ćeš nekog sustić’ ili sresti!
Život je putovanje, Ti kofer prazan – nisi,
I cilj si već dostig’o,
- Naš’o si nekog – bliskog!

______________________________

U Tebi prepoznah Boga

Jednom, ako dođem do toga
da mi se nebo smiluje,
pokazat ću Ti ljepši dio mene:
vidjet ćeš sretnu – sebe.
Naravno, ne mogu Ti sve osjećaje opisati.
Kad krenem, prestanem disati.
Oprosti, ali ne mogu na svaku Tvoju riječ
odmah odgovoriti,
moram se prvo sabrati.
Ti se me, kraljice života,
u snu pohodila,
Ti se me, kraljice života,
nježno oplodila.

To je duhovni melem, ekstaza, hipnoza,
Pa što ako Te idealiziram,
od drugih skrivam
Ja te i dalje beskrajno privlačnu – snivam.
Ti si ljubavna himna, apoteoza…

*
Definicija friška:
Monogamija i bigamija – najmanje jedna osoba viška.
Prema O. Wilde-u

*
Ti si moja Boginja Leda,
ja sam labud,
čuj moj posljednji pjev
sada Te sam Zeus plodi
zaboravi muža i njegov gnjev

kad problem postaje pretežak
prestaje nas zanimat
dva gospodara ne možeš služit
jednog ćeš voljet a drugog mrzit

*
Moja boginjo Ledo, tebe ptica plodi
srce će mi iskočit
-    na tvojem tijelu  labud počiva

Najbolje sredstvo da se svakog dana započne dobro je: pri buđenju mislite na to, koga biste toga dana mogli obradovati.

Friedrich Nietzsche