WEB SITE NEWS »

Miljenko Trnsko

Miljenko Trnsko rođen je u Zagrebu 25.studenog 1954 a po želji autora umjesto klasičnih biografskih podataka objavljujemo njegove skice za biografiju.
Sjećam se nekih dragih slika i ružnih događaja iz djetinjstva, nadanja i razočaranja, neprilagođenosti i vremena kada sam bar privremeno bio u stroju sa drugima. Ulazak u školu kroz prozor, preskakanje stepenica, dobrih i loših ocjena, učenja bez smisla i pitanja zašto i kako sve to ide kako ide. Formalno sam završio osnovnu, tehničku i upravnu, zovu to školovanjem. Najznačajnije da sam naučio četiri osnove matematičke operacije, čitati a pisati još učim, ako se to može naučiti? Pamtio sam u slikama ono što me je zanimalo, mjesta gdje mogu pronači određene sadržaje, slušao muziku moje generacije, čitao sve i svašta od Luna kralja ponoći, romana do Brechta. Radio sam u polu državnoj instituciji, sudjelovao u besmislenom ratu, konobario u lokalu sa poker aparatima, zatim u trgovini, kupi-prodaj, to su izvori prihoda. Kao klinac, hodao po šumama obilježavajući sa šumarima drveće, miješao beton i nosio zidarima. Prodavao u mrežnim prodajama, ne sjećam se svega, koga sam povrijedio, koga nasmijao. Povremeno se pojavi déjà vuprošlosti. Nosio dugu kosu, bio hippie, slušao underground, maštao o svijetu proleterijata, bratstvu, slobodi i jednakosti. Bio sam dijete asfalta i ceste, šuma i proplanaka. Vojsku prošao kako tako, od najboljeg koji završi u istrazi, poligrafu u policiji, besmisleno u uhvaćenu u zamku vlastitog vjerovanja i organa sigurnosti. Oporavljajući se cijeli život od prisustva na ovoj planeti. Počeo sam pisati u osnovnoj školi, bavio se crtanjem i bojanjem, zadnju sliku sam napravio 1992 godine, kao pozdrav prijatelju koji je prešao među otišle. Avanture me nisu nikad napuštale a ni ja njih. Zagrebačke ulice su ponekad bile inspiracije, susreti sa nepoznatima u kojima sam dobro prošao. Pisao sam, slušao muziku, 3. program radio Zagreba, koračao gradom vlastitim nogama, vozio se na pulferima zagrebačkih tramvaja, po vremenu i nevremenu. Vožnja vlakovima, prelazak iz vagona u vagon sa vanjske strane sve je to činilo mene i ja sam to činio, Odluka da ostanem ne prilagođen, bilo je osnovno opredjeljenje. No priča je tek počela …

Dan utihne
Kada srce izađe iz grudiju
Ljubim te nježno
Molitva nevjernika
Milovali su me ti dlanovi i prsti
Ni u snu se ne možemo rastati
Noćas me sanjaj dušo
Ne prepuštaj se
Neka daljina
Ne pitaj me
Osjećam da me budiš
Povučem nit svile
Rekli su mi
Sa rukavicama
Tražila si tako malo
Umrijet ću u jeseni

Dan utihne

Dan utihne
Nestane
Izgubi se
U postelji samoće
Sve prestaje
Druge priče
Kroz snove dolaze
Prozori skriveni
Vrata koja se ne otvaraju
Misli
Kao zamršene žice
Vjeverica u zraku
Putuje iznad ulice
Prema srcu šume

Negdje u noći
Budi me tvoj miris
Nježno milujući
Prste na rukama
Ljubeći dlan
Upijam te kožom
Dišem u tvojoj kosi
Dah koji se produžava
Pa prestaje
Nestaje
Bez riječi
Nijem
Kao san

Grlim te
Pokaži mi
Da znaš
Topi me usnama
Više nisam taj
Zamotaj me
Svojim zagrljajima
Među oblacima
Koji mijenjaju granice
Podneblja
Iznad litice

Munje miluju nebo
Početak svega
Kraj
Srh zadnjeg pokreta
Ozon sagorijeva
Tijela umiru
Rađajući
Strast
Vatra
Na obzoru promjena

Jutro presloženih stvari
Novi raspored
Na starim policama
Pjesma se rađa
Tekući
Kao rijeka
Između litica
Tvojih savijenih koljena
Tih i nježan orkestar
Svira meko
Pažljivo, osjećajima

Pjev nepoznate žene
Nosi ovaj svijet
Izvoru ponora
Bezdanu svjetla
Kojim se putuje
Ne znajući kako

Mnogima sam rekao
Nikad
Do kraja
Da li sam volio
Dušom ljubeći
Miris usana
Zrake pogleda
Sve je stajalo
Kao otvorena srca

Što se u tebi i meni
Prepoznaje
Plivamo
Kao ptice u letu
Jatima
Usamljenih galebova
Sami na stijenama
Hrabri odlaze
Ne vračajući se
Svojim
Venama
Ispunjenim disanjem
Kao što diše
Zemlja
Tekući kao mora
Koja se prelijevaju
Obalama
Grleći
Ispod krika
Albatrosa
Pijesak
Pokriven mekim lažinama

Vrisak trave
Pitanja prije sna
Izgovorena
Šapatima
Plavih flaša
Na stolu
Koji se okreće

Ostaju mi stvari
Tvoja blizina
Jutro slobode
Samoća bez cijene
Nestajem
Prestajem
Duh
Lebdi iznad vode

Ružno postaje lijepo
Starac sa licem
Nasmijanog dječaka
Pogledom djevojčice
U naša bića
Krhotinama
Narančastih cvjetova

Svijetla se pale
Gase
Mijenjaju se uloge
Što može
Netko drugi
Nama
Samima
Što ne znamo
Ispisano zaboravima

Tko smo
Nas dvoje
Zagrljeni
U danu rascvjetanih ruža
Sa kišom u oblacima
Prije i poslije
Pokušavajući se sjetiti
Kako zvuči tvoje ime

Pjesma se rađa
Tekući
Kao rijeka
Između litica
Tvojih savijenih koljena
Tih i nježan orkestar
Svira meko
Pažljivo, osjećajima
Zauvijek i nikada
Samo još ruke
Postoje

_____________________

Kada srce izađe iz grudiju

Kada srce izađe iz grudiju

Kao ptica iz kaveza
I raširi krila
Kako bi odletjela
S onu stranu
Plesa od sna
Gdje sretno se smijemo
I ti i ja

Kiša lijepih maski
Pada iza oblaka
Oblaci sakupljaju boju
Crno bijelo
Sa svijetlim sjenama
Tama je stvarna
Svjetlost varljiva
Sklonija
Laži
Bez istina
Na putu opsjena
Topli su prsti
Na mojim leđima

Igrali smo se u snu
Preslažući ormare
Kao slagalice
Ilustrirana vrata
Poput slikovnica
Ulazeći u svaki
Doživljavali smo priče
Vlastitih sjećanja
Trčeći travnatim cestama
Kroz nepregledna polja
Nježnih cvjetova

Samo let
Let je ono što postoji
Bez puta i putnika
Nema vremena
Ono iscuri
Tek kada ga ruka
Nekog dalekog
Nepoznatog
Okrene
Poput pješčanog sata
Ono teče
Rijekama svemira
Nijemo
Nasmijanih usana
Sa otiscima poljubaca
Kao nježnim ranama

I tada ću te voljeti
Ne bježeći od sebe
Ne skrivajući poglede
Prema tvojim pramenovima
Tim svilenim
Uvojcima
Sa mirisom zrelog voća
Kao što miriše behar
S proljeća
Svo vrijeme
Stabla u cvijetu
Sa okusom limete
Krušaka i jabuka
Disat ćemo
Jedno drugo
Kao što jesen
Udahne ljeto
Odvodeći ga u zimu
Putem smiraja

Samo postojanje
U oknima
Na čijem staklu
Nema jednakih kristala
Kao dvije grlice u letu
Sretni u susretu
Kao u tami kina
Nasmijani između stabala
Sa zrakama varljivog sunca
Ne vidljivo
Manifestiranog života

Forme se mijenjaju
Ostajemo isti
Naš sadržaj
Poput prepunog pehara
Prelijeva se rubovima
Nježnim šumom
Koji miluje
Kao ljubav
Rijeka se širi u daljinama
Kanjoni i uvale
Ravnice pred morima
Voda života
U kojoj se odgledaju zvijezde

Kada srce poleti
Oslobođeno tijela
Beskrajem
Iznad oceana
Nepreglednih pučina
Duša ponovo pjeva
Vječnu pjesmu
Bez riječi
Samo glasovi zemlje i neba
Nježno mrmore
Poput izvora
Tek rođenog svijeta

Između onog
Zarobljenog
Prepunog bola
Dvije ruke
Kao dodiri lahora
Bez umora
Očekivanja
U postavljenoj igri
Postoji samo jedna riječ
Sa varijacijama
Svaki sat
Neka bude sretniji
Zadovoljstvom nutrine
Ispunjen svakim trenom
Postojanja

Kada srce izađe iz grudiju
Kao ptica iz kaveza
I raširi krila
Kako bi odletjela
S onu stranu
Plesa od sna
Gdje sretno se smijemo
I ti i ja

_____________________

Ljubim te nježno

Ljubim te nježno
Grlim jutarnjim sjajem
Usnama milujem lice
Iza tebe stojeći
Dišući miris kose
Po nama
Grane spuštaju lišće
Crveno, žuto
Jesen ćuti obalu
Stijene kao valovi
Sve se kreće oko nas

Nepomični u snu
Maštanje putovanja
Čini nam se da se budimo
Da to što gledamo
Čega se sjećamo
Surogata, nas samih
To što imenom stvarnost se odziva
Samo je naš
Ne do sanjani san

Zatvoreni između osjetila
Što nam taj život znači
Čemu određujemo smisao
Tražeći
Slamku, koja pluta
Pogledom
U bujici poslije kiše

U sobi
Oko koje drhti zima
Malo vatre
Mladosti
Izgubljenih dana
Sati zamataju san
U novo iskušenje
Led je u meni
Ogoljen do kosti
Tražeći sjećanje
Vlastitu projekcija
Ponovo igrajući
Iste scene
Sa drugim likovima
Od gladi do sitost
Naizmjence

Ne, nisam se predao
Ni kada sam pao
Na koljena
Pa sklupčan poput djeteta
U želji da svane
Noć me nosi i valja
More hara po žalovima
Gledajući u daljinu
Isključen iz sebe
Ne uspjeh
Zaroniti dalje
Od tamne zemlje
Iznad zjenica

Moje suze su pobjegle u tvoje oči
Kao kristali mraza
Na jesenjim poljima
Bez ptica
Sunca
Dolazi vrijeme
Vidljivih sjenica

Umiren u umiranju
Otvaram nebeska vrata
Iza neba nema ničega
Samo praznina koja luta
Mojim grudima
Zvona sa dna oceana
Odjekuju u tek stvorenim
Napuklim ogledalima
I sve, sve se raspada
Kao i prije i sada
Ne poznajem nikoga
Živim u snovima
Vlastiti pjesama
San koji
Mene sanja

Ljubim te nježno
Grlim jutarnjim sjajem
Usnama milujem lice
Iza tebe stojeći
Dišući miris kose
Po nama
Grane spuštaju lišće
Crveno, žuto
Jesen ćuti obalu
Stijene kao valovi
Sve se kreće oko nas

Umire dan
Rađa se tama
Pa smrt sa jutrom
Gasi zadnju luč
Tek nas život čeka
Kad zagrlim vjetar
On grli mene

_____________________

Molitva nevjernika

Odlazim iz sela
Bože, budi mi na pomoći
Ne znam sto me čeka
Bože, budi mi na pomoći
Sresti ću mnoge na putu
Bože, budi mi na pomoći
Bit ću gladan i žedan
Bože, budi mi na pomoći
Neću imati krova
Bože, budi mi na pomoći
Kiša, zima, snijeg i sunce
Bože, budi mi na pomoći
Biti ću u svijetu
Bože, budi mi na pomoći
Da ne budem od njega

Kuda budem koračao
Neka tvoja noga bude ispred moje
Bože, budi mi na pomoći
Zrnca pijeska na vjetru
Milovat će moje lice
Bože, budi mi na pomoći
Neka u meni bude mir
Bože, budi mi na pomoći
Ratnik kad zatreba
Bože, budi mi na pomoći
Neka me ne varaju
Bože, budi mi na pomoći
Kad pitam
Odgovori mi
Bože, budi mi na pomoći
Neka postanem svjetlo
Bože, budi mi na pomoći
Kada ostanem sam na cesti
Bože, budi mi na pomoći
Činit ću sve što bi ti činio
Bože, budi mi na pomoći

Biti ću u svijetu
Bože, budi mi na pomoći
Da ne budem od njega

_____________________

Milovali su me ti dlanovi i prsti

Milovali su me ti dlanovi i prsti
Koje sam nazivala mojima
Ispod svijetle kože
Sva ustreptala
I led i žega
Vatre i vode
Snijega
Onih dalekih pustopoljina
Ne prosutih kapi i pahulja
Kletve koje se tek spremaju
Samo slutnje
U tuđim očima

Bestidno upiru prst u mene
Gromkim glasom svjetine
Ne dokazane krivnje
Bujice neprijateljskog vremena
U tom strahu
Razgolićena
Nemirnih očiju
Polomljena tijela
Kao latice krvi
U prašini
Tebe sam voljela

Šutjet ću tiho
Da me ne čuješ
Tišina između nas
U mraku čekanja
Dok uzdišem
Izdišući jauk
Tražeći pažnju
Pripadanja
Tebi se dajem
Uzmi me
Više me nema
Umrijet ću
Zadnjim zagrljajima

Ugasi svjetlo na odlasku
Da me ne vidiš
Prije toga naginjući se
Kako bio siguran da spavam
Tim mrakom
Kao da se štitiš da te ne vidim
Iskradaš se izlazeći
A ja te čujem
Zatvaraš vrata
Stojeći na otiraču
Ne odlazeći
U dilemi
Da li da se vratiš
Našim ljetima
Toplini kojom ću te grliti
Usred zime
Mirisat ćeš moju kožu
Sklonjen od svijeta
Ili ćeš otići
U igri pakla i raja
Tražeći
Nova iskušenja

_____________________

Ni u snu se ne možemo rastati

Ne možemo se rastati
Ni u snu
Noć od dana
Život od smrti
Dio mene
Tebe
U sebi
Snovima

Ne dišem
Bez tvog imena
U vremenima
Svitanja

Dolazeći iz noći
Bez snova
Sretni
Sjajnih očiju
Slatkih usana
Okupani mirisom
Kokosovih pahuljica
Zagrljeni zorom
Na ulicama

Oblaci sitne kiše
Umivaju lica
Jutarnjim kapima
Drvoredima cvrkuta
Kao sitni poljupci
Skrivenih ptica
U zelenim krošnjama

Razgovor bez riječi
Očima
Ne treba ništa reći
Dišem te mislima
Rukama
Grudima
Nebom
U kojem sada jesi

Neponovljiv
Neugasli plamen
Susret
Nova priča
Živiš u meni
Vremenu prvih dodira
Ljubim te
Ne govoreći
Ćuteći
U trenutku
Postojanja

Zagrljaj tišine
Jedna pjesma tebi

_____________________

Noćas me sanjaj dušo

Noćas me sanjaj dušo
Kao zadnji san
Ovog svijeta
Noćas me voli
Do dna
Bez misli i pokreta
Noćas me drži za ruku
Samo me malo ugrij
Noćas otplovimo dalje
Rijekom snova
Do oceana
Nas dvoje
Sami

Noćas me dodirni usnama
Kao laticama
Nježno kao dah
Noćas me grli tiho
Poput ljetnjeg vjetra
Noćas me raspleti
Na postelji
Kao što proljeće
Posipa cvijeće
Noćas budimo svoji
Nitko nas neće

Noćas me miluj
Kao zvono u daljini
Praporci na snijegu
Noćas mi pjevaj
Bez glasa
Samo pogled neka tinja
Kao plamen svijeće
U našim srcima

Budi uz mene noćas
Ma gdje god bila
Znaš
One dane
Slutnje
Kiše i snijega
Budi uz mene dušo
Noćas
Kad bude zima
Pokrij me poljupcima
Mirisom kože
Prstima nježnih jagodica
Noćas me voli
Kao da je zadnje
Bez zadrške
I cilja

_____________________

Ne prepuštaj se

Ne prepuštaj se
Ne opuštaj se
Ne ulazi u stanja koja ti se nude
Spavaj što manje
Sve izvan tebe
Nije tvoje
Imaš već sve što ti treba
Opsjena je jaka
Jača si od nje
Neka te ništa ne brine
Ne silazi sa puta
Ti ćeš ugasiti iluziju
Kada pređeš granicu snova
Nestat’ će potrebe
Biti ćeš slobodna
Jer ti si za let
Dušo stvorena*

_____________________

Neka daljina

Neka daljina
Dalekih srca
Čežnje
Potreba
Nesklada
Zar nas neravnoteža pokreće
Jedne prema drugima
Kao ti i ja

Biranim riječima
Koje izgovaramo u sebi
Da nitko ne čuje
Nitko ne zna
Za naše slutnje
Želje
Raj i pakao
Koji nosimo
U svojoj nutrini
Kao ti i ja

Nebo prekriveno kišama
Snježni vrhunci u očima
Daljine u maglama
Bez dodira
Zamišljeni
Kao
Ti i ja

Pokušavamo
Ne odustajući
Dati smisao
Postojanjima
Nas samih
U ogledalima drugih
Očima govorimo
Što riječima ne znamo
Tražeći izgubljena slova
Rečenica
A onda se
Značenje promijeni
Dolascima jutra
Kao ti i ja

Noć nestaje u krošnjama
U njima se
Ponovo rađa
Sve utihne
Pa mrmori
Postoji
Kao ti i ja

Sve je slično, isto, drugačije
Od rođenja do buđenja
Ustajanja
Lijeganja u hladne postelje
Tražeći misao
Koja se poznaje
Prepoznaje
Kao ti i ja

Gledam te u sebi
Osmjeh
Brižnih očiju
Ne znam što da dam
Sve ide
Negdje
Bez pitanja
Kao ti i ja

Zagrljaji šutnje
Oblikuju scenarije
Koji se ne događaju
Bosim nogama
U prašini
Ljetne kiše
Koračamo sjenkama
Kao ti i ja

Ništa dajem za ništa
Sve imam
Siromašan
U sobi daljine
Zid po kojem ispisujem
Ime
Kao ti i ja

Gutljaj dima
Vatre u glavama
Slatkoća se slijeva grlima
Nježno zatvorene oči
Samo duše
Na cestama
Putnici
Kao ti i ja

Srca
Kucaju
To su naše
Ure
Ne mjerimo svijet
Danima
Daleki
Kao ti i ja

Grlimo se snovima
U velikim
Zaspalim pričama
Tamo postojimo
Ti i ja

_____________________

Ne pitaj me

Ne pitaj me
Kako si
Ne znam
Što da kažem
Kao cvijet u travi
Sunce među zvijezdama
Mjesec u tami
Čovjek samoće
Orkestar bez tijela
Ruke, instrumenti
Zaboravljene stvari

Ne govori
Šuti
Što ti mogu reći
Jučer je u meni
Sutra u divljini
Između stojim
Na brodu oluje
Gledam grane
Lišče
Nebo kiše
Uspavane duše

Sanjam život
Na dnu vode
Oceani
Udaljenih slika
Brodovi su ribe
Hologramske priče
Kad nemaš potreba
Zove se sloboda
Preskočeni redovi
Savinuti vratovi
Pjesma svirana
Beskrajnih
Kopija stvarnosti

Noći kao dani
Ispunjeni snovima
Ne probuđeni sanjaju
U snu su stvari
Ponavljaju se igrokazi
Još kružimo u matrici
Daleki ili bliži
Siječanja su dio
U cipelama
Hodamo
Iznad zemlje
Na grani

Prastare su šume
Ne govori ništa
Nismo sami
U krošnjama
Sjajne oči
Ptica bez glasa
Ruke kao listovi
Nose nas vjetrovi
U tišini
Čarobne riječi
Otvaraju vrata
Nestaju zidovi
Među zvijezdama
Koračamo
Tiho
Kao u tami

Dušo
Gdje si otišla
Tko te skriva
Ne govori
Da li da te tražim
U bespućima
Vjerovanja, nade
Nigdje nema
Nikoga

U zadnjem trenu
Pomiluj mi kosu
Ne vidim više
Što ima vani
Izvan nas
Što postoji
Kulise uma
Hodamo daskama
Iznad rijeka
Penjući se nebu
Ti i ja

_____________________

Osjećam da me budiš

Osjećam da me budiš
Nježnim dodirom bedra
Provlačiš ruke
Zastaneš na trbuhu
Ta jutra
U kojima pjevaju ptice
Slavuj u ruci
Usne na vratu
Zatvorenih očiju
Tvoja usta tražim
Položaj vraga
Položaj boga
Kao pas
Kleknem iza tebe
Misionarski gledam
Tvoje oči
Zeleni oblaci u njima
Mliječne sjene
U svitanju dana

Prsti putuju
Sa dlanom po koži
Češljaju te
Miluju lice
Slažu kovrčice
Popni se na mene
Kao native na konju
Polegni
Jaši polako
Utiskuješ mi nokte
Na ramena
Ugoda iz tijela
Srh izvlači

Jedan muškarac
Predan ženi
U tom času
Ništa ne postoji
Ni buduće ni prošlo
U tom trenu
Dajem ti dodir
Uzimam tijelo
Kao jedno smo
Rano jutro
Početku dana
Odajem sebe
Uzdahom snenim
Sunce proviruje
Kroz balkonska vrata

Još jedan krug
Draga
Pritisni me do daske
Daj gas
Povećaj brzinu
U dolazećoj sekundi
Razli se po meni
Ja ću eksplodirati
Taj čarobni štapić
U vještičjem šeširu
Roje se ptice
Izlaze leptiri
Pa svi zajedno krenu
Prema
Nebesko plavoj
Kao u Vermeerovoj slici*

_____________________

Povučem nit svile

Povučem nit svile
Ona ne prestaje
Kao spirala
Sa drugima se spaja
Dok ne ugledaš svoju sliku
Bez lica
Tijela
Ruku
Iza ničega
Nalaze se tajne
Ne dokučive ljudskom oku
Umu sveznajućeg
Jer ono što je sakrio od sebe
Više ne može vidjeti
Čovjeka se stavlja na razmeđe
Krivo i pogrešno
Put je skriven serpentinama
Dodirujući oblake ne dodiruješ svemir

Gledao sam višnje u cvijetu
Behar na početku
Brzaci su probijali ispod leda
Planine su širile proljeće
Obrisi mijenjaju strukture
Kad umrem
Ti ćeš biti moja biografija
Ne govori
Legende se neće vratiti
Niti će zmija dodirivati skute vječnosti
Samo srca će ostati gorjeti
Kada zvijezda više ne bude

Toplinom te grlim
Kao toplim suncem svjetla
Tvoje oči
Očaravajuće
Pa ta vatra
Tamnih dubina
Prožima me nježnost
Zimskog sata
Milina
Padajući s neba
Pahuljama bijelim
Prekrivaju odar
Tijela ostavljena
Ti si negdje
Drugdje
Ili se tako čini
Kuda me vode
Odvodeći široki poljima kao cesta
Ustreptalih latica
Kasnog povečerja

_____________________

Rekli su mi
(pjesma za Safiris)

Rekli su mi
Postojiš
U prani
Četiri elementa
Uzemljena, obnovljena
Sa pozdravom sunca
Vatri i vodi
Zraku zemlje
Zvuku mirisa
Dodiru prepuštena

Tko postoji
Taj te čuva
Anđeo dana
U anđelu noći
Inspiracija neba
U nama, u svjetlima

U vrtu svijeta
Hodaju odijela
Prošlost u valceru
Muzika duše
Čista ljepota
Bez riječi
Note
Ispisane na horizontima
Toplog doma
Majka kraj mene
Duše ne putu

Ploveći pučinom
Noćnih leptira
Kratkog leta
Nestanak svijeta
Mjesec po strani
Brodovi od cvijeća
Jedra vjetrenjača
Jarboli
Modrih bisera
Dragi u oblacima
Na dnu
Plavetnih dubina
Vile i vilenjaci
Plavih ružmarina
U zorama snova

Plaču daljine
Divlje planete
Usamljeni bitak
Čovjek bez oblika
Žeđam za sada
Suho grlo
Magične šume
Svjetlost u njima
Urlik vuka
U dolinama
Borba na kraju
Suze ispiru
Ljepotu krajolika

Apsolutno ovdje
Relativno tamo
Ljudi u šutnji
Istina iskrenost traži
Slova rečenica
Ja u bijesu
Nemoć u sramu
Kao figure
Šahovskih polja
Nejednaki u znanju
Savršeni u sjećanju
Krećemo se lutanjem
Od vječnosti do sada

Bunilo buntovnika
Razlog i bez njega
Sa mačem
Rasječene krinoline
Bolno se urezuju
Otisci stopala
U hodu po stijenama
Zvjezdanim očima

Duša kao voda
Prelijeva se rijeka
Obale safira
Zjenica u oku
Zagrljaj sumraka
Valovi mjesečevih latica
Šapat svemira
Razasut po nebu
Kao kiša
Poslije dugih godina

Sretna sam u vodi
Igra delfina
Umijeće darovanja
Život ide dalje
Svijeće goru u danu
Djetinjstvo odlazi
Budućnost u prošlosti
Ponovo sam dijete
Neke planete

Grlim šume
Plesom šamana
Snovi kao lopte
Astralni dijamanti
Voda sa odrazom
Šumskih listova, grana
Svjetlost ti nosim
Samo ju potraži

U tišini boga
Kući mira
Tajna ne postoji
Izvan svijeta
Nema boli
Snaga početka
Pitanja su odgovori
Plovi dušo, plovi

_____________________

Sa rukavicama

Sa rukavicama
Bez prstiju
Prebirem rebra violine
Kao svijet
Smrznut na dlanu
Ovo nerođeno mjesto
Izaziva sraz

Zaborav
Najljepša uspavanka
Riječi tope
Šećer sa usana
Odvedi zavedene
Prema provalijama
Uzdignutih ruku
U suzi odraz
Zamišljenog lice
Šapat obraza
Uho, dah
Ne, neću strah

Samo latice sa usana
Kosa rasuta vjetrom
Bez dodira
Otpuštam misli
Kupam se
U tvojoj blizini
Smijem li
Smijem li se smijati
Dok otvaraš vrata
Izlazim kroz prozor
Kao tat

Uhvaćeni
U postelji noći
Ne sluti, ne šapući
Okove kidaju poljupci
Pusti se i leti
Udahni mi dah

Tik, tak
U tvom srcu
Kuca kao sat
Bez tajni
Okupanih ulica
Jesenjim lišćem
Prvih pahuljica
Ti negdje daleko
Kao ja
Od kada sebe znam
Nosim tvoje lice
U očima

Neka, neka
Bude što biva
Nije važno
Ostat ćeš
Moje srce
Udarajući na vrata
Ispred oluje
Ničeg više nema
Niti nas

Šapat obraza
Uho, dah
Tvoja blizina
Ne sluti, ne šapući
Okove kidaju poljupci
Pusti se i leti
Uzmi mi dah

_____________________

Tražila si tako malo

Tražila si tako malo
Dobila još manje
Ranjavana i ostavljana
Ne priznajući padanje
Nježnim rukama
Poput latica cvijeta
Milovala si lice djeteta
Skrivala srce u grudi
Da ne čuje jecaj
Koji noću budi

Vrijem ti nije bilo sklono
Pa ni ljudi
Okruženje
Čvrsta omča
Iz godine u godinu
Ne popušta
Proljeća, ljeta
Jeseni i zime
Sve teže
Dolaziš do daha

Nitko te ne budi
Bez otkucaja ure
Kao suza
Sonata
Kucanje sata
Kreneš još jednom
Otvaraš vrata
Niko ne kuca
Ponekad kiša
Kao opjelo
Na kraju dana

Hrabra
I gorda
Skrivenih suza
Želiš prolaznicima
Dobra jutra
Isti je put
Stara priča
U snovima susreta
Davnih
Nasmijanih dana

Sada daleka
Pružam ruku
Da dodirnem
Tvoj osmjeh u ogledalu
Kragnu na kaputu
Pahulje se bijele
Koraci na ledu
Jutra su hladna
Otisci na snijegu

Ja ne znam dalje
Sve slabije vidim
Sjene su kao
Aveti što me prate
Pokrivač noći
Sve mi vrate
Dan otklizi
U neki drugi
Ne poznajem sebe
Niti znam što tražim
Uhvaćen lovac
U vlastitu zamku
Duboko u šumi
Izvan svijeta
Tek divlji vuk
Prođe
Po strani
Moj kraj je
Ova planeta

Sada daleka
Pružam ruku
Da dodirnem
Osmjeh tvog lica
U zrcalu svijeta
Kragnu na kaputu
Pahulje se bijele
Ostaj mi zdravo dušo
Koliko me god voljela

_____________________

Umrijet ću u jeseni

Umrijet ću u jeseni
Kao lišće koje pada
Cvjetovi sasušenih latica
Uvenule trave
Stepe češljane vjetrovima
U zimi sa prvim pahuljama
Ja koji
Nisam znao da živim

U mrijet ću u proljeće
U zelenim potocima neba
Oslikanim poljima
U svijetu bez potreba
Sam od sviju
Ne tražim ništa
Samo vječnu luč
Ne mjestu
Gdje je mjesto
Srcima

Umrijet ću pod teretom
Sna, iluzije zvijezda
Ne znam za bolje
Nisam mislio da jesam
Bez traga u glavama
Ništa me ne sjeća
Tako je bolje
Tama je svanuće

Umrijet ću
Da poletim kao ptica
Raskriljenih ruku
Leteći
Dalje od neba
Između svjetla
Nad oceanima mraka
Kraj Kumove slame
Kraj potoka mlijeka
Nebeske ceste
Kojima se pluta
Kao slamke
U potocima proljetnih kiša
Koje utiču u ljeta
Ja bez glasa
Praćen
Cvrkutanjem ptica

Umrijet ću
Kao milijun sunaca
Izgorjelih u sebi
Kako je počelo
Tako je sada
Umrijet ću slobodan
Od sebe i svijeta
Neka ne kane suza
Neka ne plače
Sjeta

Ja ostadoh
A onda odoh
Birajući
Kriva mjesta
Stvari, ljude
Pa sapet
Nevoljenim sobom
Gušim se u vlastitom grču
Sa udahom
Večernje kiše
Ispucanih usana
Kao žedna zemlja

Umrijet ću
U ovom trenutku
Sa zadnjim redom
Kao što umire pjesma
Pa se opet rađa
Imajući
Više snova od života
Zato umirem mlad
Nije mi ni stota
Bez suza
U muku

Oluja ide
Škuri tuku
Zadnje otkucaje
Nestaju minute
Sati se gase
Ja nerođen opet
Umirem u snu
Kroz ta vrata
Odlazim
Sve je isto
Kao i jučer

Ima nečeg trulog tamo gdje su velike vrline. Bertolt Brecht