Alem Isaković rođen je 24.07.1990. godine u Zenici, u Republici Bosni i Hercegovini, a u svom rodnom gradu završava kako osnovno tako i srednje obrazovanje. Kao i većina pjesnika svoje prve stihove piše već u ranom djetinjstvu, da bi tek 2014. njegova poezija ugledala svjetlost dana, prevashodno zahvaljujući velikoj moći društvenih mreža, gdje veliki broj i poznatih i nepoznatih ljudi postaju čitaoci. Alem Islamović piše kolumne, novele i kratke priče a vrijedno radi i na svom prvom romanu. Kako je rođen, bosanskim žargonom rečeno u mahali, negdje u prostoru između seoske idile i urbanog grada, njegova pjesnička i pripovjedačka riječ iskoristila je potpuno osubujan mentalitet takve sredine i pred njom je , svakako, budućnost koja će donijeti pjesniku ono najljepše u stvaranju – prvoj pjesničkoj zbirci poezije.
Ono što je bilo
Svjetlom umorena Nero
Siromah sam pjesnik
_______________________________
Ono što je bilo
Ono što je bilo
Više biti neće
I ne prizivaj mi uspomenom
Trenutke davne
Ne preturaj mi kroz sjećanje
Tražeći u vremenu kajanje
Drugi ja sada
Druže, boj bijem
Drugoj vodi
Sada ibrik prinosim
O drugom nebu sada sanjam
Kraj drugog neba sada sanjam
_______________________________
Svjetlom umorena Nero
Svjetlom umorena Nero
Astro naših domova
Umorni i mi smo od okova
Umorno i naše je pero
Čekana si Nero predraga
Sunce si naših domova
Ubilo nas je hiljad` gromova
Putujuć` tebi do bestraga
Zar doći ćeš? Laž nisi?
Zanijemit ćeš usta zlih
Prosut nam sjaj u neveseo stih
Zar doći ćeš? Laž nisi?
Iz zlatnih grudi svojih
Vratit meni čar pjesama mojih
Lahko da bude i slobodno naše pero
Naći ćeš svitu umornih poeta
Bez čijih lica lahko bi planeta
Ne daj nam više na putove bestraga
Zar doći ćeš? Laž nisi?
O grudima tvojim priču smo čuli
Bez zlatna sjaja njina stihovi nam truli
Zar doći ćeš? Laž nisi?
_______________________________
Siromah sam pjesnik
Siromah sam pjesnik
Sa rukama praznim
Srcem – bez znanja
Što ljubavi bih da pojim
Glavom – bez zvanja
Što riječi bi da strojim
Rukom – bez tkanja
Nad ćitabom stojim
K`o ovan – čas do klanja
Sa rukama praznim
Srcem – bez znanja
Nije mi važno ono što je samo meni važno.Andre Malraux