Alem Isaković

Alem Isaković rođen je 24.07.1990. godine u Zenici, u Republici Bosni i Hercegovini, a u svom rodnom gradu završava kako osnovno tako i srednje obrazovanje. Kao i većina pjesnika svoje prve stihove piše već u ranom djetinjstvu, da bi tek 2014. njegova poezija ugledala svjetlost dana, prevashodno zahvaljujući velikoj moći društvenih mreža, gdje veliki broj i poznatih i nepoznatih ljudi postaju čitaoci. Alem Islamović piše kolumne, novele i kratke priče a vrijedno radi i na svom prvom romanu. Kako je rođen, bosanskim žargonom rečeno u mahali, negdje u prostoru između seoske idile i urbanog grada, njegova pjesnička i pripovjedačka riječ iskoristila je potpuno osubujan mentalitet takve sredine i pred njom je , svakako, budućnost koja će donijeti pjesniku ono najljepše u stvaranju – prvoj pjesničkoj zbirci poezije.

Ono što je bilo
Svjetlom umorena Nero
Siromah sam pjesnik

_______________________________

Ono što je bilo

Ono što je bilo
Više biti neće
I ne prizivaj mi uspomenom
Trenutke davne
Ne preturaj mi kroz sjećanje
Tražeći u vremenu kajanje

Uzalud!
Drugi ja sada
Druže, boj bijem
Drugoj vodi
Sada ibrik prinosim
O drugom nebu sada sanjam
Kraj drugog neba sada sanjam

_______________________________

Svjetlom umorena Nero

Svjetlom umorena Nero
Astro naših domova
Umorni i mi smo od okova
Umorno i naše je pero

Čekana si Nero predraga
Sunce si naših domova
Ubilo nas je hiljad` gromova
Putujuć` tebi do bestraga

Zar doći ćeš? Laž nisi?
Zanijemit ćeš usta zlih
Prosut nam sjaj u neveseo stih
Zar doći ćeš? Laž nisi?

Hoćeš li nas podojiti Nero
Iz zlatnih grudi svojih
Vratit meni čar pjesama mojih
Lahko da bude i slobodno naše pero

Kad dođeš nama Nero predraga
Naći ćeš svitu umornih poeta
Bez čijih lica lahko bi planeta
Ne daj nam više na putove bestraga

Zar doći ćeš? Laž nisi?
O grudima tvojim priču smo čuli
Bez zlatna sjaja njina stihovi nam truli
Zar doći ćeš? Laž nisi?

_______________________________

Siromah sam pjesnik

Siromah sam pjesnik
Sa rukama praznim
Srcem – bez znanja

Siromah sam nesretnik
Što ljubavi bih da pojim
Glavom – bez zvanja

Siromah sam jadnik
Što riječi bi da strojim
Rukom – bez tkanja

Siromah sam krivnik
Nad ćitabom stojim
K`o ovan – čas do klanja

Siromah sam pjesnik
Sa rukama praznim
Srcem – bez znanja

Nije mi važno ono što je samo meni važno.
Andre Malraux