Željko Perović rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u osnovnoj školi „Dositej Obradović“ dobio je niz pohvala uz to i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje uspješno obavlja postavljene radne zadatke. Sticajem ratnih okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, a iste godine počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu Miloš Crnjanski, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne u niz zbornika, a dvije s prevodom. Od skoro postao je i član Udruženja pesnika Srbije. Radi na pripremi prve zbirke pjesama.
Istrošene godine
Kameni ljudi
Lomi me vrijeme
Ljubav prava
Mir i tišina
Moj prijatelj Lisko
Mećava
Portirnica
Zimski snježni dani
Žezlo
ISTROŠENE GODINE
Kada druženje potreba postane
A godine korake uspore i skrate
Tijelo poželi dašak vjetra
Sa vrata da osjeti
Samoću da protjera
I riječima dušu počasti
E baš tada istrošene godine
Budu ostavljene
Od ljubavi koje su rođenjem
Poljupcima budile
Noći troši nad njima bdile
Kradom pratile
Posrnule podizale i hrabrile
Na kraju starost sama ostaje
Da tugu u sebi nosi
Umjesto dragih lica dane prigrli
I sjećanja suzom umije!
© ŽeSP
KAMENI LJUDI
Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek treb’o da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude
Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi magle nekud se šetaš
Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nest’o a tebe nema!
© ŽeSP
LOMI ME VRIJEME
Čovjek se iz tmine pojavi
Žubor vode oslušne
Na tren zastane
Da prizor osjeti
Svježinom tijelo okrijepi
Lomi me vrijeme neumorom
Ali mladoat se mamu otima
Odlazi snagom u nogama
I neznano bira
Vjetru predaje tijelo bez rana
Da potraži put uspona
I luta od stabla do zida
Od stjene do neba
Lomi me vrijeme neumorom
Otima mladost crtama grubim
Jutro se prohladno budi
Kao ptici krila prinosi
Na dar visine nudi
A povjetarac podigao sunce
Da pogled produži
Ljepotu da bira
Ledine i oranice
Sa mirisima žita i zreloga voća
Lomi me vrijeme neumorom
Otima mladost crtama grubim
Kosu mi boji i vene mi toči
Ali vrijeme putnika
Ne želi da čeka
Godine kao krošnje
U krug se splele
Noć po nebu rasula ukrase svoje
Da nevidu put oboje
Lomi me vrijeme neumorom
Otima mladost crtama grubim
Kosu mi boji i vene mi toči
Staračkim sluhom pogled nakazi!
© ŽeSP
LJUBAV PRAVA
Kada se ljubav pravu iskreno voli i
Grli
Misli se na pola puta sretnu i
Zastanu
Jedna drugoj strasne riječi uzviknu i
Svinu
U naručje da podijele radosti srca i
Poljubca
Da čežnje u jednu želju sliju i
Dosanjaju
Započetu idilu na javi neostvarenu i
Milu
To je ljubav prava jedna i
Jedina
Od hiljade odabrana!
© ŽeSP
MIR I TIŠINA
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku
Poj ptica da oslušnem
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tijelom
I srcem mojim
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka gledao u kose bijele
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Na granama lišće požutilo je
Kao slike u albumu prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne
O Bože dali sam vrata zatvorio
Ili se hladna uselila vjetrina
Umjesto mene utoplila
Mir i tišina!
© ŽeSP
MOJ PRIJATELJ LISKO
Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
Ugnjezdilo
Za jednu godinu sedam godina je dao
Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto si suze
Umjesto mene
Pozvao
Za jednu godinu sedam godina je dao
Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženu
Vraćao
Za jednu godinu sedam godina je dao
I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
Lisko
I ja bih sedam godina za tvoju godinu dao!
© ŽeSP
MEĆAVA
Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni tjeraj ovo je sudnji čas
Oblak nebom klizi stiče prije nas
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!
© ŽeSP
PORTIRNICA
U proljeće
Kada sve olista
A sunce žarom
Pupove rascvjeta
Na osamku mala
Od drveta
Portirnica
Zelenim se jorganom
Pokrila
Prošaranim ružama
Različitih boja
Koje su napuštenim
Mirisima
Pčele prizivale
A bodljikavim
Trnjem
Od radničke ruke
Krile
Iznenadan pisak
Čađave lokomotive
Bjelinom dima
Odjevene
Kao prasak
Puške
Preplaši ptice
U gustim krošnjama
Skrivene
Koje se cvrkutoma
Oglasiše
Pa niz lišće
U nekošenu
Travu
Da svojim strahom
Preplaše svilenkaste
Leptire
I prkosno pisku
I leptiru
Vinule se jatom
Plavetnom
Nebu
U bijele obake
Skrile!
© ŽeSP
ZIMSKI SNJEŽNI DANI
Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da glasima plam rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju
Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari prijatelji znani
Trebaju poljubce sočne
Da ožive riječi zavejane
Na oknu hukom srce sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snjezni dani
Prerušeni uklizani huligani
Trebaju oprez na grešan korak
Sočnu psovku jauk gorak
Na leđima let bez kape dug
Mlad kikot starosti rug
Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku u cvjetak obojiti
I pričom dočarati ljepotna zelena
I cvjetna polja!
© ŽeSP
ŽEZLO
Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene
Tragovi su moji ostali u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
A kad kiše padnu i proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje
Ne mogu do tebe a možda je o bolje
Sačuvati slike stihom skrivene
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!
© ŽeSP