Antun Šoljan

Antun Šoljan rođen je 1. prosinca 1932. u Beogradu, a umro je 9. srpnja 1993. u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je studirao njemački i engleski jezik i književnost. Plodan pjesnik, prozaik, esejist, dramatičar i prevoditelj, uređivao je časopise “Krugovi”, “Međutim”, “Književnik”, bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN-a (1971. – 1973.), urednik u nekoliko nakladničkih kuća, autor niza važnih antologija svjetske i hrvatske književnosti. Svojim kulturnim angažmanom, javnom riječju, književnim i prevodilačkim djelovanjem bez sumnje je bio jedna od središnjih osobnosti hrvatske kulture druge polovice dvadesetoga stoljeća. Objavio je zbirke poezije Na rubu svijeta, Matica hrvatska, Zagreb 1956.; Izvan fokusa, Lykos, Zagreb 1957.; Gratlic za čas kratiti, Bagdala, Kruševac, 1965.; Gazela i druge pjesme, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Izabrane pjesme 1950-1975, Matica srpska, Novi Sad 1976.; Čitanje Ovidijevih Metamorfoza / Rustichello, Biblioteka SC-a Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1976.; Bacač kamena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985. i Prigovori, Durieux, Zagreb 1993.; knjige priča Specijalni izaslanici, Naklada Društva književnika Hrvatske, Zagreb 1957.; Deset kratkih priča za moju generaciju, Matica srpska, Novi Sad 1966.; Obiteljska večera i druge priče, Naprijed, Zagreb 1975.; Hrvatski Joyce i druge igre, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1989.; romane Izdajice, Zora, Zagreb 1961.; Kratki izlet, Prosveta, Beograd 1965.; Luka, Znanje, Zagreb 1974.; Drugi ljudi na Mjesecu, Znanje, Zagreb 1978.; knjige eseja Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960-1962, Naprijed, Zagreb 1965.; Zanovijetanje iz zamke (Deset godina podlistaka), Znanje, Zagreb 1972.; Sloboda čitanja, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; Prošlo nesvršeno vrijeme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992.; knjige drama: Lice, Biblioteka HNK, Zagreb 1965.; Devet drama, Matica hrvatska, Zagreb 1970.; Mjesto uz prijestol, dvije drame Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991.; knjigu za djecu Ovo i druga mora, Školska knjiga, Zagreb 1975. U Grafičkom zavodu Hrvatske početkom devedesetih počela su mu izlaziti Sabrana djela, ali edicija nikada nije dovršena. Od izbora iz djela izašla su mu Izabrana djela Antuna Šoljana I, II, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti i Molitva na šetalištu, Mozaik knjiga, Zagreb, 1995.

 

Mnoge smo i mnoge voljeli
Mladost
Šezdeset i treće iznad Grobničkog polja
Zbrka u kartoteci uspomena

_____________________________ 

Mnoge smo i mnoge voljeli

Mnoge smo i mnogo voljeli
na ovoj šarenoj cesti
al tek usput, na cesti
ravnodušne, po dvoje
u ciničnoj postelji stizale su nas
mučne radio vijesti
brojeći poene u sportu, piću i ljubavi
za volju časka spiskali smo snagu
ne brini vlado, tim se više nitko ne bavi
sad kad je sve otišlo k vragu

nama su se objavljivala nebesa
tek kroz rastrežnjena usta sumnjivih dama
na zabavama pučkim
izmedju dva plesa
kroz prozor bi nas dotaknula tama
za razliku od svjetla
tama je bila prava
najgore su vijesti bile najtačnije
dubok je san prokope, a plitka je java
mirno spavaj slobodane, sve je mračnije

i prije nas, doduše, mnogi su se tješili
da je vrijeme na njih bilo suviše kivno
ne postavljajuć pitanje, slavko,
divno smo ga riješili:
živjeli smo kratko
umirući intenzivno

_____________________________  

Mladost

Da budem svjež i mlad i pun života,
ko vesela i divlja dječja igra,
da budem svjež i bistar kao voda
i bestjelesno vitak poput tigra;
da obnavljam se bezbrojan ko ikra,
da narav smrtnu nikad ne odam,
da budem i živa i mitska čigra,
da znadem što je potpuna ljepota,

da kad me sretna neka stara žena,
što ipak nešto od starosti čeka,
poželi biti opet jednom mlada,
poželi biti lijepa kao nekad;

i hoteć da se ko djevojka nosi
crveno lišće zamrsi u kosi.

_____________________________  

Šezdeset i treće iznad Grobničkog polja

Kad bih ja imao polje
Možda bi vrijedilo živjeti za to polje
Možda bi nam svima bilo bolje
Meni i ženi i djeci, brojnim rođacima,
Orali bismo, jasno, i od svoje volje
Osuli ovaj pejsaž kućnim odžacima
(Dim se naše žrtve već u nebo diže)

_____________________________ 

Kad bih imao brod

Možda bi vrijedilo živjeti za taj brod
Ovjenčan mrežama morem krstariti
Na njemu živjeti na njemu stariti
I ostavivši ga djeci osnovati rod
Neustrašivih pomoraca vikinga argonauta
Pretopiti se polako u vjetar, sol i jod
(Barko, moja barko, što te more njiše)

U nedostatku polja ili broda
Možda bi dobro došlo imati kakvog boga
Možda nam ne bi trebala nikakva druga droga
Možda bi vrijedilo ustati s mačem kakvu zemlju osvojiti
I s cijelim svojim plemenom u usrdnoj molitvi
Na koljena pasti usred razbojišta
(Patrijarh, sijed i svečan, stoji sa zlatnim križem)

Ovako, nakon trideset godina, ne imajući ništa,
ako i jeste za me kakav brod, ukleto mu kormilo,
ako i jeste gdje kakvo polje, ono je Grobničko.

_____________________________ 

Zbrka u kartoteci uspomena

Pred Kavkazom, na suncu, gospodin Kombol
pijucka svoju prijepodnevnu rakiju,
zatim zagladi rukom sijedu očinsku kosu
i odlazi na grmećem Kawasakiju.

“Čovjeka koji me razumije nikada ne mogu izgubiti.”                           (August Cesarec)

 

AUDIO

Mnoge smo i mnoge voljeli