Jim Morrison

Kao dijete, 1947. svjedoči prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Smatrao je da su duše mrtvih indijanaca “uskočile u njegovu”, te da su s njim ostale kroz život. To ga uvjerenje neće napustiti do smrti, čak u pjesmi “Peace Frog” s albuma “Morrison hotel” opisuje to iskustvo. Završio je školu George Washington u Alexandriji (Virginia)u lipnju 1961. godine. Prema riječima njegova profesora književnosti, Jim je čitao mnogo više od svih kolega u razredu, a njegov ukus bio je do krajnjih granica ekscntričan i izvan konvencija, pa često ni sam spomenuti profesor nije znao za djela o kojima Jim govori. U kolovozu iste godine vojska prebacuje admirala i njegovu obitelj u južnu Kaliforniju. Jim Morrison je otišao živjeti kod bake i djeda u Clearwater (Florida) gdje je pohađao St. Petersburg Junior College. Kasnije se prebacio na državno sveučilište u Floridi koje je pohađao imeđu 1962.-1963. godine. U siječnju 1964. odlazi u južnu Kaliforniju. Tamo započinje studirati kinematografiju na UCLA-u,koju je završio do kraja i upoznaje klavijaturista Raya Manzareka. Manzarek je tada svirao u blues grupi “Rick and the Ravens”. Budući da je Manzarek bio oduševljen Morrisonovm pjesmom “Moonlight Drive” njih dvoje formiraju Doorse. Pridružuje im se na bubnjevima John Densmore, a na njegov nagovor mjesto gitariste dobiva Robbie Krieger. Nakon što je 1965. godine završio studij Morrison je započeo voditi boemski život u Venice Beachu kraj Los Angelesa. Zbog prehrambenog režima od malo hrane i mnogo LSDa, nekad puniji Morrison je do 1966. godine zadobio svoj izgled prepoznatljiv s fotografija tzv. “kristova poza”(slika na dnu), koja se nalazi na albumu “The Best of” i snimljena je 1966. godine. Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u “glavi” imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca,kratkog filma i ranog muzičkog video spota za pjesmu “The Unknown Soldier”. Što se tiče ljubavnog života, Jim Morrison bio je apsolutni seks-simbol zbog svoje tzv. neodoljive karizme, ali u njegovom srcu jedino značajnije mjesto imala je Pamela Susan, njegova dugogodišnja ljubav, kojoj je čak i posvetio svoju knjigu poezije “Divljina”. Njihova veza nije bila pošteđena turbulencija, pa je često bila na rubu između ludila i izopačenosti.

 

Beži na drugu stranu
Divljina
Jahači kroz oluju
Kristalni brod
Mjesečeva balada
Svetkovina guštera
Samo polako, draga

_______________________________

Beži na drugu stranu

Ti znaš da dan razara noć
i da noć razbija dan.
Znaš da sam hteo da pobegnem,
hteo da se sakrijem.
Beži na drugu stranu.
Beži.

Ovde smo jurili za srećom,
tamo smo zakopavali naša blaga.
Pamtiš li još ono vreme,
vreme naših suza?
Beži na drugu stranu.
Beži.

Svi vole moju divnu dragu,
a ona ide, i ide, i ide, i ide…

Našao sam ostrvo u tvom naručju,
zavičaj u tvojim očima,
ruke okove
i oči lazljive.
Beži na drugu stranu.
Beži.

Ludeo sam iz nedelje u nedelju,
iz dana u dan,
iz časa u čas, vrata su visoka, duboka i širom otvorena.
Beži na drugu stranu.
Beži.

 _______________________________ 

Divljina

Zašto ja pijem?
Zato da bih mogao da pišem poeziju.

Ponekad kada je sve izokrenuto
i sve što je ružno se izgubi
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve što ostane je istinito
Koliko se telo razara
toliko duh postaje jači.

Oprosti mi Oče što
znam šta radim
Hoću da čujem poslednju pesmu
poslednjeg pesnika.

 _______________________________ 

Jahači kroz oluju

Jahači kroz oluju
U toj kući smo rođeni,
u ovaj svet bačeni
Kao pas bez koske
i glumac bez role
Jahači kroz oluju

Ubica je na drumu
Njegov mozak podrhtava
      poput žabe
Uzmi dug odmor
i pusti decu nek’ se igraju
Ako povezeš tog čoveka
Divna familija će umreti, jer
Ubica je na drumu

Mala, voli svog čoveka
Uzmi ga za ruku
i nateraj da shvati
Da svet zavisi od tebe
I da ćemo živeti večno
Moraš voleti svog čoveka

Jahači kroz oluju…

 _______________________________ 

Kristalni brod

Prije no što svijest izgubiš
Volio bih da me ljubiš
Naćas maziš u ekstazi
Da me ljubiš, da me ljubiš.

Svijetli dani, bola puni
Nježnom kišom me ispuni
Naše vrijeme, luda rijeka
Susret čeka, susret čeka.

Gdje ti spi slobode volja
Vječne ulice su polja
Teškim ‘zašto’ razapet
Voliš smrt, ja volim let.

Taj brod od kristala svija
Mnoštvo djeva, čarolija,
Što jos nisi, možeš čuti
Kad se vratim, javit ću ti.

_______________________________ 

Mjesečeva balada

Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
da prodremo do noći koju grad skriva svojim snom
Ljubavi, zaplivajmo večeras, jer nas je red da plačemo
u kolima kraj okeana na nasoj stazi mjesečevog zraka.

Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
da se predamo svjetovima koji nas čekaju i zapljuskuju.
Nema više sumnji ni vremena za premišljanje,
mi smo već kročili u rijeku mjesečevog zraka.

Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
pružaš mi ruku, ali ja ne mogu da te vodim;
Lako je voljeti dok tako kliziš
toneš u vlažne šume na našoj stazi
mjesečevog zraka.

_______________________________ 

Svetkovina guštera

Lavovi kruže ulicama i
Zapanjeni, mahniti psi.
Zvijer je zatoičena u srcu grada
A tijelo njegove mati
Trune u ljetnjoj zemlji.
Pobjegao je iz grada.

Krenuo na jug i prešao granicu
Ostavio za sobom
Haos i lom.

Jednog jutra je osvanuo u zelenom hotelu
Neki čudni stvor je zavijao kraj njega.
Znoj je lio sa njegove sjajne kože.

Jesu li svi tu?
Svečanost počinje.

Probudi se!
Ne pamtiš gdje je to bilo.
Zar je snu već došao kraj?

Zmija je bila svijetlozlatna
Staklasta i uzmakla.
Bojali smo se da je dodirnemo.
Čaršavi su bili vrele mrtve ćelije
A ona je ležala kraj mene.
Ne stara… Već mlada.
Slapovi riđe kose
Po bijeloj, mekanoj puti.
Sada ! Trči do ogledala u kupatilu
I pogledaj se!

Ona ulazi
Ne mohu proživjeti svaki vijek njenih tromih pokreta
Puštam da mi obraz sklizne
Ne hladnu, glatku opeku
I osjeti peckanje ledene krvi
Uz skladno skitanje kišnih zmija…

Nekad sam znao jednu malu igru
Volio sam da se puzeći vratim u mozak.
Znate na koju igru mislim?
Zvala se “put u ludilo”.

Možete probati da se igrate
Sklopite oči, zaboravite ime
Zaboravite svijet, zaboravite ljude
I tako ćemo podići novi zvonik.

Zabavna igra.
Slobodno sklopi oči, nema gubitnika.
Ja polazim s tobom.
Opusti se i eto nas na drugoj strani.

Tamo daleko, duboko u mozgu.
Tamo daleko, davno u mom bolu.
Tamo daleko nema nikad kiša.
Kiša samo nježno pada na gradove,
Na glave svih nas.
A lavirint kapi
Krije nečujna prostranstva,
Nervoznih stanovnika ljupkih bražuljaka,
Obilje reptila, fosila, pećina, hladnih visova.

Sve kuće su pravljene na isti kalup
Svi prozori su navukli kapke
Zvijer od automobila je zaključana do jutra.
Sada svi spavaju
I nema prostirke, i prazni prozori.

Slijepa prašina pod krevetima bračnih parova
Zamotanih u čaršave
I kćeri nadmene
Sa izbuljenom spermom umjesto bradavica.

Stani!
Ovdje je pokolj.
( Ne zastajkuj da govoriš i zvjeraš naokolo
Tvoje rukavice i lepeza su na zemlji
Napuštamo grad
Bježimo
Jedino s tobom mogu krenuti)

Ne dodiruj zemlju
Ne gledaj u sunce
Ne možeš ništa drugo sem
Bježati, bježati, bježati.
Bježi.
Kućica je na brijegu
A mjesec pored nje
I sjenka svakog lista
Odaje divlji povjetarac.
Draga ! Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježimo zajedno.
Topli je dom na vrhu brijega.
Raskoši, komforni dvori
I crveni nasloni luksuznih fotelja.
Ništa nećeš saznati dok ne uđeš unutra.

Tijelo mrtvog predsjednika je u vozačevom automobilu.
Motor radi na ljepilo i smolu.
Pođimo, ne tako daleko,
Samo do istoka da sretnemo cara.

Neki odmetnici su živjeli na obali jezera
Župnikova kći je zavoljela zmiju
Koja živi u jami kraj puta.
Probudi se, djevojčice! Skoro smo kod kuće.

Sunce, sunce, sunce
Gori, gori, gori
Mjeseče, mjeseče, mjeseče
Pašćeš u moje ruke
Uskoro!
Uskoro!
Uskoro!
Ja sam Kralj Guštera
I mogu sve.

Došli smo
rijekama i putevima
Došli smo
Šumama i slapovima
Došli smo
Iz Karsona i Springfilda
I mogu vam reći
Imena kraljevine
Mogu vam reći
Stvari koje znate
Osluškujući pregršt tišine
Verući se dolinom ka sjenci.

Sedam godina sam proveo
U razvratnom dvoru izgnanstva
Igrao čudne igre
Sa djevojkama sa ostrva.
Sada sam se vratio
U zemlju pravednih i jakih i mudrih.

Braćo i sestre svjetlosnih šuma
O djeco noći
Ko će od vas jurnuti u lov?
Sada noć stiže sa svojom purpurnom svitom.
Povucite se u šatore i svoje snove.
Sutra ulazimo u moj rodni grad
Hoću da budem spreman.

_______________________________ 

Samo polako, draga

Postoji vrijeme za život, i vrijeme za laž,
i vrijeme za smijeh, i vrijeme za smrt.

Samo mirno, draga, primaj ovaj život.
Ljubav se ne forsira kad želis da traje.
A ti si već, draga, pocela da hitaš.

Postoji vrijeme za šetnju, i vrijeme za trku,
vrijeme da se strijele odapnu na sunce.

Kreni sad lagano i biće ti bolje i bolje,
primaj stvari mirno i uci se radosti.

_______________________________ 

The crystal ship

Before you slip into unconsciousness
I’d like to have another kiss
Another flashing chance at bliss
Another kiss, another kiss

The days are bright and filled with pain
Enclose me in your gentle rain
The time you ran was too insane
We’ll meet again, we’ll meet again

Oh tell me where your freedom lies
The streets are fields that never die
Deliver me from reasons why
You’d rather cry, I’d rather fly

The crystal ship is being filled
A thousand girls, a thousand thrills
A million ways to spend your time
When we get back, I’ll drop a line

Kristalni brod, Jim Morrison

Prijatelj je neko ko ti daje totalnu slobodu da budeš ono što jesi. (Jim Morrison)

 

AUDIO

Lament

Beautiful

Far Arden

The Movie